Osjecaji me preplavljuju... bol zapljuskuje... rijeci odjekuju...eko je u meni..."trcim ususret muskarcu kojeg i mrzim i obozavam i kojemu nitko nece biti dostojan i kojeg nitko nece zamijeniti.."...".ne, to nisu vise snovi...to je neka vrsta ludila.... to je opsesija onime sto ne mogu i ne smijem imati.. "...Ne trazim vise nikakve rijeci da bih opisala "sebe", jer te rijeci kazuju sve... Isto to bezumlje koje me gusi i pretvara u prah na njegovim cipelama... Zar nismo vrijedni dohvatiti krcag "mira i srece"... Sjever je hladan i ja placem za jugom i sumom mog mora... za okusom soli sa njegovih usana... Ne mogu zagrliti stvarnost, ne zelim nova svitanja bez njega... Ponovno se gusim u vlastitoj "gluposti"... Oprosti mi... ja sam zrelija, trebala bih bolje znati... no srce ne poznaje godine... ono je lutalica...
Danas mi dusa krvari..jos jedna svijetla tocka ..moja kcerka..danas je otputovala... Tek je otisla a vec sada mi toliko nedostaje... Znam, vrijeme prolazi.. proci ce brzo.. Znam da moraju zivjeti svoj zivot.. no daljina boli... Danas placem za njim i njom... Ljubav je cudna...
Eh, nemam rijeci vise... postala sam umorna od svega... najvise od sebe same.. Ja sam sebi najveci protivnik, ja sam onaj koji ce me dovesti do "pakla"...
Post je objavljen 09.02.2007. u 14:31 sati.