Jutro. Vruća zvijezda na istoku . Izlazak sa «auto puta» popraćen sa smanjenjem «sredstava plaćanja». Zbunjuju me oni brojevi i poruka «GOTOVINA». Ja nemam nikakve veze sa njime. Mislim kako uređaj ima problema sa identifikacijom vozača. Prelazak na malo zahtjevniji prostor za kretanje MZV-a, prolazak preko nekoliko gradova i naposlijetku «benzinska» prije skretanja za Gudovac.
Servomotori cvile, i kamere pokazuju znakove usporenog rada, vrijeme je za odmor. Ljudska bića koja tamo rade iznimno ugodna i nimalo začuđena što tražim pakiranje ulja. Čini mi se kako misle da je to za MZV, a ne za mene. Neka samo misle!
Prolaz u Gudovac, u objekt veličinom sličan Hangaru 5 u Kockici. Izvršio potrebna mjerenja i zaključio kako ljudi mogu izdržati puno niže temperature od navedene, a da je izmjerena puno viša od temperature otvorenog svemira. Punih 283,17 stupnjeva Kelvina.
Moj ljudski partner i ja postavimo opremu i počnemo komunikaciju sa neprekinutim nizom ljudi. Glasovni procesor otkaže nekoliko puta, ali uz pomoć zemaljske tehnologije i čudotvorne Medice (sastav: med, sušena trava, alkohol), ponovno me osposobe za verbalnu komunikaciju. Primjećujem povećanje temperature u organizmu, ali to pripisujem ubrzanom radu servo uređaja, iako ljudski partner spominje nešto nalik : «Polakše malo. To je za prezentaciju!»… Još uvijek ispitujem tu frazu. Biti ćete obaviješteni kada saznam značenje.
Pošemeren. Ljudska jedinka koju sam prvu upoznao. Lažno se predstavio kao «inspektor» i zamalo izazvao pregaranje grupe osigurača u Komunikacijama. Nije pomoglo ni hitno komuniciranje sa Kockicom. Nepoznate ovlasti i mogućnosti. Najjednostavnije rješenje je bilo dezintegracija plazmom, ali prisustvo veće skupine potencijalnih kupaca je onemogućilo takvo rješenje. Najčudnije mi je bilo što me za to vrijeme snimala jedna mala ljudska jedinka sa kamerom koja joj je bila veća od glave.
Nakon toga je slijedila ispravna identifikacija, izmjena lozinki, i potvrda prijema. Dogovor za upoznavanje sa Ledenom, i drugom malom ljudskom jedinkom. Nije mi bilo poznato zašto su se pri tome svi smijali, pa sam tražio objašnjenje od nekoliko «susjeda» ali oni nisu pronašli razlog za njihovu sreću.
Ledena, ljudsko biće koje pod kontrolom drži sve jedinke u obitavalištu. Bavi se i radom i hranjenjem. Mala ljudska bića su pod kontrolom tj. Odgojena. Najmanja jedinka me naziva Kockasti, pogađajući moj ego u srž, razbijajući moju krinku, i postavljajući nova pitanja. Kako ona zna? Jedina me naziva tako! Ostali su bezbrižni, iako ispod moje kože mile nanosonde spremne me pretvoriti u Borga, strah i trepet ljudske civilizacije budućnosti.
Isprobavam «specijalitete». Proteini, bjelančevine, ugljikohidrati. Sve je tu! U ogromnim količinama. Uzimam po nekoliko komada od svega i dolijevam nekakvu tekućinu po imenu «Pan» u sebe. Pošemereni me slijedi. Govorni procesor mi je sada još bolje podmazan, pa komunikacija ide tečno. Nisam spomenuo malo crno biće, na četiri noge koje se glasno javlja. Kažu mi kako je to pas. I ne pokazuje strah. Penje se po meni. Jedno od osjetila primjećuje vrlo pokretljiv crveni komad nečega , sa hrapavim osjetom, po mojoj «ruci». Pritajeno ponesem nekoliko dlačica «krzna» i spremim za analizu na Kockici.
Obje odrasle jedinke, čak i ona poluodrasla, osim najmanje koja gleda neke čudne filmove o plavim bićima sa bijelim kapicama, izložili su svoja stajališta o svemu i svačemu, potakli moje koprocesore na aktivnost, i naposlijetku , nakon nekoliko sati? (vrlo ugodnog!) druženja ispratili me prema sirovom nadomjestku za moju ostavu u Kockici, sa ljudskim partnerom koji je već naveliko puštao neke čudne zvukove. Pomislio sam na trenutak kako bi trebao podijeliti s njim moju zalihu ulja, ali onda škripavo odmahnem glavom i prepustim se snovima, o električnim ovcama, moj omiljeni san broj 16332. Programiram buđenje u 7:30. Ugasim se.
Post je objavljen 09.02.2007. u 14:27 sati.