Volim lutati u jutra rana
Prekrasnom šumom tvojih misli,
Ogrnuta zrakama sunca,
Pozdravljena i okupana rosom trava,
S tvojim srcem duboko u sebi.
Tada sam sigurno šira od širina,
I viša od svih mogućih visina.
Tada sam ti najbliža i najpouzdanija,
Tvoja sam snaga, vrelo života i tvoja istina.
Ti, jedini anđele duše moje,
Pogledaj me tim svojm pogledom,
I obasjaj mi dan iskrenošću srca.
Neka maleni balončići sreće
Razigrano lete u visine snova,
Gdje sve razuzdano iskri i frca.
Pokaži mi ljubav, strasnu i duboku,
Neizgovorenim riječima, plamenom u oku,
I vatrenim dodirom, svojstvenim samo tebi...
O, kako te volim i želim sačuvati duboko u sebi!
Kad mirisima naslutim dolazak proljeća,
I užarenim pogledom ubrzam rast zelenila,
Tada će i tijelo moje jednako bujati
U dodiru sa titrajem putenosti tvoje.
Onda te molim, najmilije, jedino moje,
Pusti neka slavuji pjevaju umilno iznad nas.
Dozvoli im, ne mogu nadjačati naše ljubavi glas.
Postiđeni će otići u neka nova svitanja,
I pokušati udahnuti pjesmu strasne ljubavi,
Nekim, manje sretnim ljubavnicima,
Umjesto smirenosti, naviklim na skitanja.