Marketing
Recenzija/komentar - Film: Duel
Predgovor
Evo, od danas "Film Freak" blog ima novog člana, ili bolje rečeno, suradnika, tako da bih ga sad zapravo mogao preimenovati u "Film Freak´s", što ću vjerojatno i učiniti, jer nas frikova sada ovdje ima više hehe. Uglavnom, da ne duljim...radi se o mladom i nadasve pametnom i obrazovanom filmofilu pod nadimkom Leone, koji je kao što i njegov nadimak kaže, veliki obožavatelj filmova Sergia Leonea. No jednako obožava i filmove Francisa Forda Coppole, Stevena Spielberga , Stanleya Kubricka kao i filmove mnogih drugih legendarnih i kultnih redatelja i glumaca. A povrh svega toga, još je kao i ja osobno veliki obožavatelj Clinta Eastwoda, a stari kultni naslovi poput "12 žigosanih", "Dobar, loš, zao", "Kum Trilogy" kao i još mnogi drugi, su mu posebna strast. Za svoj "debi" na "Film Freak" blogu je odabrao jedan od tih kultnih i legendarnih naslova, Spilebergov "Dvoboj"...
Dvoboj
Eng. Duel
God. 1971.
Redatelj: Steven Spielberg
Scenarij: Richard Matheson
Trajanje: 90 min.
Žanr: Akcija, Mistery, Triler
Glume: Dennis Weaver, Jacqueline Scott, Eddie Firestone, Lou Frizzell, Gene Dynarski, Lucille Benson, Tim Herbert, Charles Seel, Shirley OHara, Alexander Lockwood, Amy Douglass, Dick Whittington, Carey Loftin, Dale Van Sickel, Shawn Steinman...itd.
Trailer (nema)
Radnja:
Biznismen David Mann žuri na sastanak u svom crvenom Valiantu (marka auta) pustim cestama Kalifornije koje se protežu uzduž i prijeko pustinje. Iznenada ispred sebe na cesti ugleda ogromni pomalo oronuli kamion, koji se kreče prilično sporo, te ga David odluči prestići, jer mu se žuri. No kada napokon krene preticati taj kamion, vozač kamiona mu to ne dopusti tako što se "nasadi" nasred ceste, tako da ga ovaj ne može zaobići. David na to "sjedne" na trubu, ne bi li se ovaj maknuo, što kamiondžija i učini nakon nekog vremena. David tada u miru pretekne kamion i nastavi svoju mirnu vožnju čudeći se "što je to do vraga bilo??". No ubrzo u retrovizoru svoga malenoga automobila ugleda kako se ta ogromna i ružna grdosija od kamiona kojeg je malo prije ostavio iza sebe, sve više i više približava, i to velikom brzinom. David ubrzo shvaća da mu se život nalazi u opasnosti, te da ga je kamiondžija "uzeo na pik", i da ga neće samo tako olako pustiti na miru. I tako se Davidovo putovanje pretvori u najgoru noćnu moru, u dvoboj između Davida i Golijata, u napetu i preokreta prepunu igru miša i mačke u kojoj može pobijediti samo jedan...
Recenzija:
Ja osobno želim da se u Hollywoodu uvede neka vrst zakona koji će prvi film nekog redatelja ograničit na manji budžet. Mislim, je ti fora snimiti film sa budžetom od par-sto milijuna dolara. Jebeš to, to mogu i ja. Neka im se uvede da im budžet može biti samo 20-30 milijuna, pa da ih onda vidim. Neka one studijske glavešine lijepo kažu: «Dobro, gospodine X, pošto vam je ovo prvi film, mi vam baš i ne vjerujemo, pa evo izvolite smislit neku dobru priču, nađite neke dobre, ali jeftine glumce, imate mjesec dva da film i snimite i ćao đaci.» Onda bismo barem bili pošteđeni svih onih blentavih redatelja kojima se daju tolike pare da snime svoj prvijenac jer su, šta ja znam, osvojili prvo mjestu na natjecanju za najbolji film o njihovu rodnu mjestu slikovitog imena Hicksville, ili su osvojili glavnu nagradu na "America's Funniest Home Video", ili mu se film prikazao na emisiji "Ups, Drele". Kako su najbolji redatelji krenuli? Ni od čega! Pogledajte Spielberga, Leonea, Kubricka, Lucasa, Tarantina, Rodrigueza i još mnoge. Lucas je svoj prvi film ("THX-1138") manje-više sam financirao, Leone je svoj prvi zapaženiji film ("Za šaku dolara") snimio za 200 000 dolara, istina da je to tada bila dobra svota, ali je morao koristiti tada nepoznatog Clinta Eastwooda jer su ga odbile zvijezde kao što su Charles Bronson i Henry Fonda, a da ne govorimo da mu je scenarij bio prerada, zlobnici bi rekli plagijat Kurosawinog filma "Yojimbo". Kubrickovi prvi filmovi ("The Killing" i "Paths of Glory") su bili snimani u crno-bijeloj tehnici, nisu imali Bog zna kakvu glumačku ekipu, ali je režija bila maestralna. Tarantino i Rodriguez su posebna priča. Prvi se učio filmu gledajući filmove u videoteci po cijeli dan, napisao scenarij za film "Prava romansa", prodao scenarij za 1000 dolara, sa tih 1000 dolara htio je iznajmiti kameru i snimiti "Reservoir Dogs" sa svojim prijateljima u glavnim ulogama. Rodriguez je nekako nakapao 10 000 dolara i odlučio snimiti film o pjevajućem osvetniku, a da bi što više uštedio, sam je režirao, skladao glazbu, montirao i napisao scenarij (a vrlo vjerojatno bi i glumio da nije morao držati kameru). Spielberga ću spomenuti kasnije budući da je ova recenzija o njegovu prvom filmu. Svi ovi primjeri pokazuju da talent, a ne raskošna produkcija razlikuju prave redatelja od nadri-redatelja. Primjere nadri-redatelja neću nabrajati zato što neću pisati nešto formata "Rat i mir" – Tolstojevo prošireno izdanje sa izbačenim scenama i bonus knjigom s dodacima. No da se vratim na ovaj film: Dakle prvo da vam ponovno ukratko opišem radnju. Trgovački putnik David Mann (Dennis Weaver) putuje bespućima unutrašnjosti Kalifornije na hitan poslovni sastanak. Na putu mu se nađe spori i ogromni kamion. Mann ga pretekne, ali tada se kamion pretvori u ubojito oružje od 40 tona koje ima samo jedan cilj: Ubiti Davida Manna. Eto vidite šta je priča. Da li ona zahtijeva sto sati specijalnih CGI efekata? Ne. Da li ona zahtijeva užasno skupoga koreografa borbenih sceni? Ne. Da li ona zahtijeva milijarde statista? Ne. Šta onda ona zahtijeva? Jedan auto, jedan oveći i orunjali kamion, dovoljno goriva, dva glumca, kameru, ton i redatelja. I Upravo to gore navedeno ima.
Spielberg je angažirao Dennisa Weavera (poznatog po seriji "Gunsmoke") da glumi Davida Manna. Vozač kamiona se ionako ne vidi pa ga ne treba ni spominjati. Kako je Spielberg prikazao ovu priču? Na jedan poprilično jednostavan način. To je tkz. jen-dva ritam. Imamo red akcije, pa red razrade priče, pa opet red akcije, pa red razrade itd. do kraja kada se to može i poremetiti, ali to je do redatelja. Tako u ovom filmu krećemo s razradom: David Mann ide na poslovni sastanak. Pa onda akcija: David Mann prestigne kamion i kamion ga krene lovit. Pa red razrade: David Mann se zaustavi i misli što mu se događa pa red akcije itd. Naravno, kad ja to ovako izlažem, to se čini jednostavno, ali nije. Budući da vi ne možete puno improvizirati na scenama potjere kamiona i auta (iako će mnogi reći: A jesi vidio "Brzinu" kad se Reeves tamo spusti ispod autobusa da deaktivira bombu i te fore. Ali tu nema bombe, imate dva auta jedan iza drugog koji jure užasno brzo, nešto slično situaciji na auto-cesti Zagreb-Split, ali bez bure i Masleničkog mosta). Dakle, morate paziti da radnje ne postane dosadna. Spielberg to lijepo razrađuje tako što sa svakom novom potjerom pogoršava situaciju za Manna. Prvo mu auto neće dovoljno ubrzati, pa ostane bez goriva, pa mu krepa hladnjak, pa zaglavi ispod školskog autobusa, pa mu gefufne getriba, pa mu se spelobrtna zaglavi o alnaser i zdrajsa karike na ausboreru. Uglavnom, vidite što mislim. Sve to pojačano laganim poniranjem u psihu glavnog lika kada lijepo vidimo njegovu tjeskobu, ali i čujemo njegov unutarnji monolog (Ti monolozi su glavni dio govora u filmu). Spielberg je donio super odluku kad je odlučio da ne prikaže vozača kamiona. Time je gledatelju pobudio maštu i utjerao u njega tjeskobu jer se učini da bilo koji kamion može naprosto odjednom vas početi ganjati. To je isto napravio u "Raljama", a prije njega je to učinio Hitchcock, doduše ne na baš isti način, kad je predstavio Normana Batesa i uveo pojam serijskog ubojice koji se ni po čemu fizički ne razlikuje od nas. Nakon "Psiha" ljudi sa sumnjom gledali na sve oko sebe, tražeći psihopata u svakoj osobi. Nakon "Ralja" ljudi su se bojali ići kupati bojeći se ogromne psine koja vreba na njih, Nakon dvoboja je vjerojatno bilo poprilično puno poziva policiji jer se nekome neki kamion činio baš sumnjičav, ne zato što je prošao kroz crveno, nego zato što se ozbiljno bio približio nekome kao da će ga lupit. Tu je Spielberg pogodio ravno u sridu. Režija je jako dobra u totalu, ali posebno bih izdvojio režiju akcijskih scena, čitaj potjera, u kojima Spielberg pokazuje kako na jednostavan način, uz uporabu osnovnih kadrova za aute (pogled preko haube, iz «prvog» lica auta, pogled na retrovizor, sa strane da se vide kotači, pogled sa zadnjeg branika, itd.) Scene u restoranu, na benzinskoj pumpi i ostale «statične» scene su slabije kvalitete, ali svejedno dobro odrađene uz par jako dobrih iznimki (recimo scena kada Mann gleda tko od gostiju nosi kaubojke jer je vidio da vozač kamiona nosi kaubojke). Sve to gledano u cjelini, Spielberg nam je donio jedan pravi triler koji gledatelju ne da mira niti jedne sekunde. Za glumačke nastupe nemam šta reć, jer ih nema puno. Jedini jasno definirani lik je David Mann, kojeg je Weaver dobro odglumio, ostali likovi su pozadinski, a vozača kamiona niti čujemo, niti vidimo.
Za kraj, reći ću samo da ovaj film pokazuje kako se treba snimati prvi film. Sve je snimljeno u 13 dana, za neki jako mali budžet, svega 450 tisuća $. Spielberg je kasnije dokazao svoj talent snimivši "Ralje", ili "Čvalje" kako ih ja volim nazivat, i dokazati da je jedan od najnadarenijih redatelja u Hollywoodu sa odličnim nosom za spektakle. Vidite, draga djeco, što čine dobri temelji. Danas Spielbeg može snimati šta hoće, s glumcima koje hoće, sa budžetom koji hoće i kada god hoće. Današnjim redateljima se daje previše slobode. Trebalo bi njima reći: «De stani malo. Nemoš ti meni doći postavljati zahtjeve, ja tebi dajem pare.» pa da vidimo tko je talentiran, a tko nije.
Ocjena: 5/5
By Leone @filmski.net
Galerija fotografija:
Post je objavljen 09.02.2007. u 11:23 sati.