KOSTI U MIKSERU
Iako je napisao stotine stranica knjiga,te barem isto toliko izgovorio u brojnim stranackim i drzavnickim istupima poslije 1990.,Tudjman nikada nije imao cvrstu ni prepoznatljivu ideolosku matricu i vodilju.Izronivsi iz oceanskih dubina komunizma,u kojem je prema uvjerljivim svjedocenjima bio i lojalniji i nadrilaniji vojnik Partije nego sto je ova trazila,on je u mirisnoj kupki zapadnog svjetonazora htio doslovce preko noci sprati grijehe proslosti i kao pretendent na vlast pojaviti se u sasvim novom habitu,skrojenom po najboljim gradjanskim standardima.Ali to je mogla biti samo krajnje improvizirana preobrazba,u kojoj se novo kaoticno mijesalo sa starim,a ideoloski se predznaci ispreplitali u neprepoznatljiv spoj svega i svacega.
Premda se u BESPUCIMA,objavljenim 1989.,predstavio kao vec profilirani nacionalist,koji komunizam definira kao jedno od najvecih zala koja su snasla male narode,on ce kasnije u intervjuu POLETU,u listopadu 1989.,sebe opisati kao"hrvatskog covjeka,marksista i revolucionara,povjesnicara".
Doduse,mozda bi se moglo prihvatiti da je tom prilikom bio toliko iskren da je sebe definirao u svjetlu ukupne svoje biografije,a ne samo aktualnih politickih uvjerenja.Ali,puno je vjerojatnije da je imao velike,jedva savladive teskoce sa spustanjem novog politickog sidra,i da se osjecao nesigurnim u sarenom drustvu novih pojmovnih kategorija gradjanskog drustva,za koje je vise osjecao nuzdu da ih prigrli,nego sto bi to istinski zelio.Ovo je lako vidljivo iz svih njegovih tekstova koji su pisani s"teorijskim"ambicijama,jer se u njima autori koji slove kao rodonacelnici gradjanske misli,odreda sagledavaju s jednog sasvim suzenog motrista,tj.samo onoliko koliko se uklapaju ili ne uklapaju u njegova beskrajna glagoljanja o udjelu"zlosilja"u povijesti covjecanstva.
U svakom drugom smislu,oni su za njega nezanimljivi i nevazni,a vjerojatno i dosadni,tako da i poslije destak godina od dolaska na vlast on ostavlja dojam da je novoj idejnoj bratovstini pristupio poput blaziranog novaka koji revno obavlja sva postrojavanja,sklekove,pozarstva,ne trazeci u tome nikakvog smisla,a i ne videci cemu bi ovaj posluzio.Zato je krajnji domet njegovog svrstavanja uz zapadne politicke vrijednosti mehanicko ponavljanje nekoliko bazicnih varijacija tih vrijednosti-
visestranacki parlamentarizam,sloboda govora,itd.-te inzistiranje na necemu sto se na Zapadu odavno vise ne nosi.To je antikomunizam,koji je kao i obicno zilaviji sto je onaj tko ga iskazuje nekada bio blizi totemima po kojima sada pljuje.Posebno u posljednje vrijeme,taj je antikomunizam poprimio i naglasenu pseudoreligijsku notu,zapadajuci u afektivni i vjerski neobrazovani katolicizam,koji se vazno
nudi Evropi kao novo"predzidje"prema starim,zaboravljenim religijskim suparnicima,a Vatikanu i kao predzidje protiv crvene rekonkviste,koja se navodno sprema iz osvete zbog pada Berlinskog zida...
(Marinko Culic-"TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA")
Post je objavljen 09.02.2007. u 09:33 sati.