Marketing
SAN ZIMSKE NOĆI
Vjerovali ili ne, veoma često imam proročke snove. Na primjer, tek što smo se vratili s godišnjeg sanjala sam biblijski potop i glas s visine koji prijeteći kaže: «Za ovo ćeš platiti!» I zaista, sutradan nam je pukla cijev u kupaonici. Da je koštala – koštala je!
A kad sam u snu pokušavala čitati partituru, besmisleno ispunjenu samim violinskim ključevima, vremešna je susjeda Klopotec neoprezno pala sa jukeboxa, prilikom veselice u klubu umirovljenika i slomila ključnu kost.
Neku noć sam, zamislite, sanjala kako preskačem nečiji plot, u okrilju mraka, sa skijaškom maskom na licu i pajserom odvaljujem vrata, dok mi u glavi odjekuje: «Brojevi, moram naći brojeve!»
Dakako, to ne znači da ću se odati kriminalu, nego će uslijediti značajni događaji, vezani uz brojeve. Možda dođem do važnog matematičkog otkrića, onako laički spontano, u snu? Ili mi samo iznenada sine? I stvarno, nakon kraćeg razmišljanja sinulo mi je da sam početkom ljeta sanjala kako stojim ispred velikog plakata na kojem piše 'Sretno Valentinovo!', s loto-listićem u ruci i napregnuto memoriram niz od šest, masnom crvenom bojom istaknutih brojeva.
Odmah sam se probudila, s namjerom da zapišem dragocjene podatke, na prvu stranicu Shakespeareovog 'Sna ljetne noći'. Ali kako sam spomenutu komediju davno posudila nekome tko nema afiniteta za vraćanje knjiga, zapisala sam u 'Romea i Juliju'. Srećom, imam dva primjerka – jedan je reprezentativan, u tvrdom uvezu, a drugi – prastaro, ofucano izdanje koje teško da bi itko tražio na posudbu.
Naravno da sam dobitnu kombinaciju lukavo zabilježila baš tamo.
I naravno da je baš sad nikako ne mogu naći.
Stoga što su moje starmalo racionalne kćeri svojoj sestrični radije posudile neugledni primjerak, jer ako ga izgubi – bit će manja šteta. Škripeći zubima od zadovoljstva, spremno sam pohvalila zavidnu promišljenost i odmah dohvatila novu knjigu, s namjerom da je istog časa predam nećakinji, u zamjenu za pohabanu.
Ipak nije u redu da jedna prelijepa djevojka, koja je između svih osmašica nadmoćnom većinom glasova izabrana da utjelovi Juliju na školskoj priredbi, uči ulogu iz ružne kupusare.
Međutim, moja nećakinja ne samo da je lijepa, nego je i pametna i dobra, te je ulogu već odavno naučila, a onda dobrohotno posudila knjigu Romeu, da ne zaostaje na probama.
Ovaj, dakako, daje sve od sebe da ne zaostane za glumačkom partnericom i zdušno je prati u svemu, a osobito iz škole kući. Eto ga i večeras. Stoje pred vratima i zavjerenički se došaptavaju, usta na usta. Zaista su marljivo prionuli na dodijeljene im zadatke!
Kad se Julija napokon odlijepila i ušla u kuću, Romeo je još nježno treptao, zavodnički namigujući vratima, a zatim se polako udaljio. Kao što sam, bremenita iskustvom, predmnijevala – ubrzo se vratio i stao zaljubljeno dreždati ispod naših balkona. Bit će da uvježbava grimase za istoimenu scenu, nadajući se usput da će možda još jednom prije spavanja ugledati dražesni lik na prozoru.
Zašto da mladić ode kući razočaran?
Usrećena sitnim stasom, bešumno sam se iskrala na balkon i skrivena iza ruže penjačice, zazvala tankim glasićem:
«Kss, kss, Romeo!»
«Što svijetli kroz prozor taj? Gle, to je istok, a Julija sunce...»
Bla-bla-bla-trabunj-trabunj, jedva sam dočekala kraj monologa, pa da napokon dođe red na mene:
«Romeo, o, Romeo! Zašto si Romeo? A osim toga, reci – mi možeš vratit' knjigu? Nekaj se brkam u replikama, pa mi treba da utvrdim!»
«Posudil sam Merkuciu.»
«I sad je kod njega?»
«Ne, dal je Tibaltu, a Tibalt Parisu.»
«Paris ima malo teksta, znači da je već naučil, pa može vratit', ne?»
«Vratil bi da nije posudil tvojoj dadilji. Nego, da se popnem na balkon?»
«Ni govora, stara mi visi u sobi.»
«Na minutu!»
«Ne, ne!!!»
«Samo dvije puse!»
Nemam srca priznati što sam sve obećala ostvariti u bliskoj budućnosti, samo da skinem s vrata napaljenog petnaestogodišnjaka. I ne znam bi li se moje baljezganje moglo okvalificirati kao krivično djelo pedofilije ili tek kao pokušaj zavođenja maloljetnika, ali upalilo je.
Nakon toga, brzo sam iz vreće seminarskih bilješki iskopala diletantski esej o ljubavi u elizabetinskom teatru i banula mladoj Juliji, dok je večerala čokolino.
Ozbiljno raspredajući o važnim dramaturškim pitanjima, uzgred sam priupitala za ulogu dadilje. Kroz bujicu mladenačke blagoglagoljivosti, saznala sam tko je dotična, s kime hoda i gdje stanuje. Da zbog razočaranja što joj je izmaknula glavna rola, nije baš odviše zagrijana za sporednu ulogu i da je danas opet izostala sa probe, jer je cijela obitelj otputovala na važno zavičajno sijelo, s time da se vraćaju tek u ponedjeljak.
A izvlačenje lota je u nedjelju!
U toku večernje šetnje lako sam pronašla rečenu adresu i zamijetila da je, zahvaljujući razbijenoj uličnoj svjetiljci, kuća u potpunom mraku. Vrata bi se vjerojatno dala obraditi robustnijim odvijačem, ali bolje da ipak ponesem pajser. Sačekat ću gluho doba noći, negdje oko tri.
U svakom slučaju, moj će se san ostvariti - do Valentinova bit ću na dobitku!
Dobit ću ili jackpot ili dokaz o neizmjernoj ljubavi voljene osobe. Dok bude poduzimao sve da me izvuče iz zatvora.
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 09.02.2007. u 02:33 sati.