Smisao. Bit. Početak. Kraj.
Danas sam morao u papirnicu. Ugledavši one magnete za frižider, jedan mi je odmah upao u oko- '' Ako imaš ljubav, imaš sve''. Naravno, da sam ga odmah uzeo i kupio. Ne mogu definirati što mi se u tom trenutku vrtilo u glavi. Možda ona pjesma U2 : '' I still haven't found what I'm looking for''. Da, stvarno, kad netko kaže ljubav, najvjerovatnije pomisli na svog partnera. Ja svoju partnericu nemam . Zašto? Zato što ne želim površno uljetati u neke stvari. Šalu na stranu sa mojim idealnim ženama koje sam ja tu opisivao, ali stvarno , mislim da je ljubav, u ovom smislu, nešto što jednostavno osjetiš. Dvoje ljudi između kojih je ispremiješana kemija, naboj, razgovor, podrška, pogled, strast, nježnost... ne moram dalje, zar ne?
Baš me je danas ta tema ljubavi nekako prala. Pa sam dalje razmišljao. Da jednostavno ljubav vidiš . Ne da se to riječima opisati. Da je to ono kada te pogleda i ti jednostavno u tom trenutku osjetiš sve ovo navedeno, osjetiš se poseban i jednostavno VOLJEN. Pa sam dalje razmišljao o svim proteklim ljubavima i donio zaključak da svako vrijeme svoje nosi, kada dovoljno vremena prođe, svega se rado sjetiš , i ako ideš dalje u analizu, shvatiš da se sve desilo toliko jebeno spontano da ne kužiš ljude koji pokušavaju nešto na silu.
Opet je tu otvaram srce, ali stvarno, ovo je jedan od ispušnih ventila gdje stvarno kažem sve što mislim. Nažalost, uvijek kažem sve što mislim, a ponekad to i ne završi dobro. Ali , o tim mojim osobinama neki drugi put.
Opet se bliži to jebeno Valentinovo, dan kada su marketinški stručnjaci naumili sve ljude koje nisu u vezi izbedirati do kraja. Jebite se, marketinški stručnjaci! Ja kada volim , ne trebam Valentinovo. Ja se neću bedirati. Nipošto. Svatko od nas, svatko, može grliti nekoga i glumiti ljubav, kupovati se plišane igračke i grliti se na nekom koncertu na taj dan. Kladim se da je toliko ljudi nesretno u nečijem zagrljaju, a nemaju snage krenuti dalje. Ili misle da je ovo što imaju vrh. I samo se pokušavaju uklopiti u neke kalupe.Treba voljeti i ostalih 364 dana u godini. Treba voljeti i u onu subotu kada radiš , a bio bi s curom , a i u onu srijedu kada bi ona gledala seriju, a ti nogomet. I tako unedogled. Treba voljeti i onda kada je najteže. To je ljubav.
I onda ja malo dalje razmišljam o ljubavi. Da, čovjek nekada ima u sebi toliko ljubavi koju poželi podijeliti s nekim. Da boli koliko je ima, a da je nema kome dati. A još više boli kada je daje krivoj osobi. Pa se razočara. I ne vjeruje u ljubav. A u ljubav treba VJEROVATI! Općenito, u sve treba vjerovati, u sebe najprije, a onda i u sve one koje smatraš svojim bližnjima.
I dalje sam razmišljao o ljubavi. Prvo što mi je palo napamet, a da nije vezano uz žensku osobu, palo mi je to da uz sebe imam ljude za koje znam da me vole. I da ja volim njih . Da su tu za mene kada mi je najteže. Da mi po glasu skuže kada sam sjeban. DA su uz mene u trenucima kada cvatem od sreće. I koji ništa ne traže zauzvrat. Dovoljno je da su tu. Na prvom mjestu je moja obitelj. Ako bih nekoga morao izdvojiti, bilo bi teško. Jako teško. Ali krenut ću redom, pa ću reći BRAT. Sama riječ ''brat'' , to je ono što mi stvara nevjerovatnu toplinu oko srca. Zato , jer znam ,da bez tog klinca, koji je na svijet došao ne tako daleke '91 , u ono glupo ratno vrijeme, ja ne bih mogao zamisliti život. Često se ljeti, kada smo na turneji i nema nas danima, sjetim kako bi mi život bez njega bio prazan. Koliko veselja je unio u moj život. Koliko podrške, iskrenog veselja za sve moje uspjehe, i koliko puta dan danas čuva tajnu bolje od bilo kojeg sefa na svijetu. Koliko je puta sa mnom bio u bedu, a u koliko stvari mene navodio kao svoga uzora. A nikad nisam mislio da ćemo se tako slagati, velka razlika u godinama, ali i u karakteru. Danas je on moj najpouzdaniji prijatelj, a siguran san da će jednoga dana biti i partner u poslu. To jednostavno tako ide. Thumbs up, TBRA!
Sljedeća osoba je moja nona. Osoba s kojom sam odrastao. Koja me postavila na noge. Naučila me nekim životnim vrijednostima koje ću i ja prenositi na svoju djecu. Najvažnija rečenica koju mi je ikada rekla , ili je barem meni toliko važna : '' U bilo kojoj zajednici treba puno pričati...''. Duboka je ovo izjava. Bilo da si u vezi , firmi, bandu, treba jako puno pričati o svemu. Tako nastaju planovi, sloga i zajedništvo. Isto tako , naučila da ne zamjeram nikome tko me povrijedi, nego da jednostavno OPRAŠTAM. Relativno mlada ostala je bez svoga životnoga partnera i od nje sam naučio koje osobine partner( ica ) mora imati, što cijeniti i što čuvati kada jednom nađeš. I da ništa nije savršeno. Da se ne nadam savršenom. Toga jednostavno nema. Isto tako, glavni financijer svih mojih izlazaka dok sam nisam počeo zarađivati.
Sljedeći su moji roditelji. Iz dana u dan vidim kako sam od svakoga od njih ''pokupio'' neke osobine. Iako me cijeli život svi nazivaju ''maminim sinom'' jer smo izgledom jako isti, a bome i temperamentom , vidim koliko sam stvari ''pokupio' ' i od tate. Super je primjetiti kako si kombinacija jednog i drugog. Pa ideš dalje u analizu pa nešto nađeš i u noni i nonotu. Uglavnom , od mame sam pokupio tu svoju naglost, ali i upornost , kada nešto zabrijem, to moram i dobiti, pa makar 700 puta pokušao. Isto tako , i ja i mama ubitačno smiješno hodamo. Guza na van i ajmo. Haha. S druge strane, mama je jedna jedina. Nema ga do mamine topline. I nonine kuhinje. Mama nas je naučila da u najtežim životnim trenucima ne treba posustati, pasti, nego plutati negdje po dnu, ali nikako propasti, i polako se opet dizati.Sve do vrha. Tnx, mama.
Od tate sam ''ubrao'' tu umjetničku ''žicu'', iako bi se dalo reći da i kod mame postoje naznake umjetnosti. Međutim , tata je najveći umjetnik kojeg znam. Bilo da krenemo od glazbe, crtanja, pisanja, izrade bilo čega od bilo čega. U sve se kuži. Često mi je žao što sa njim nisam više radio neke poslove dok sam bio mlađi, mene je uvijek glazba okupirala- Bog mi je dao to da mu to ipak sve nadoknadim uspjesima. Iako sam u srednjoj školi konstantno vodio ratove sa svojim starim , sada iz dana u dan vidim i zašto, i koliko smo ustvari povezani. Jer, kada sam bio dijete, tata mi je bio idol. U pubertetu mi je postao neprijatelj, a uzori su mi bile razne rock zvijezde. A danas mi je tata opet uzor. Zato jer godinama sve drži u svojim rukama, primjer je kako za sve treba imati živaca i kako svaku stvar, ma koliko teška bila, izvući do kraja. Isto tako, nikada mi nije virio u dnevnike i privatne stvari. Čovjek koji mi ne mora reći to misli, jer to osjetim u njegovu pogledu. Isto kao i ponos kada napravim nešto dobro. Ali nikada se okolo nije hvalio mojim uspjesima, dapače, oba roditelja mi nikada nisu izrekla neku veliku pohvau, samo bi rekli : ''ti to možeš bolje''... možda sam se upravo zato naučio boriti.. i nikada mi dosta borbe... pa naučih da , ako jednog dana budem imao svo bogatstvo svijeta, ne smijem djeci davati same pohvale i sve što požele. A meni su moji dali sve. Puno puta i više nego što su u tom trenutku mogli. Od novih Nike-ica, pa do svih instrumenata dok ih sam nisam počeo kupovati. Kupili su mi prvi auto. Upisali na faks. Srećom , osamostalih se te godine, koliko- toliko . Tada sam krenuo u borbu sam sa sobom , jer nisam smio dopustiti da mi oni daju i lovu za benzin . Srećom , uspio sam.
Onda na red dolaze moji prijatelji. Bilo koja osoba koja kaže da ima puno prijatelja, laže. Ili ne vidi. Ima ih jako malo. Jako malo. Imam tu sreću da uz sebe imam neke ljude koji su postali dio moga života, i ne mogu zamisliti svoju starost sa bevandicom u ruci bez njih dok roštiljamo. Osobe koje su se pojavile u mom životu pod svakojakim okolnostima. I postale posebne.
Možda je glupo imenovati, jer jednostavno, ne znaš koga bi stavio na prvo mjesto. Ali opet, možda jednom ovdje i nalete pa vide, a oni koji se ovdje nađu, nek se stvarno osjete bitni, barem u mom malom svijetu.
Tomi – ne treba previše govoriti o tom čovjeku. Godine i godine prijateljstva iza nas. Samo jedna svađa. Ne bi vjerovali – oko ženske. Haha. Ali ne zato što nam se sviđala obojici. Nego zbog nekih tračeva koji su se krivo shvatili. Naravno, trzavica uvijek ima. Ali mogu reći da je to osoba koja sve ove godine, osim što uz mene stoji na pozornici, stoji uz mene i u životu. Već on točno zna, koliko je sati, kada dođem kod njega...haha... zajedno smo prošli te najintenzivnije godine života, stvarno znamo sve jedan o drugome, i u najtežim trenucima bili smo podrška jedno drugom. I dan danas smo. I bit ćemo. Jedna činjenica posebno krasi naš odnos, a to je davanje nadimaka. Evo nekih kojih se sjećam, a da sam ga zvao tako : puh , šempijo ružićev, burn, slovenac, bojan, mići, ezop,(slovich, slo ), riccardo, ...svaki ima svoju priču . Ali to bi bilo too much . Spomenuti ću samo , da je onaj moj čuveni nadimak ''CH'' također djelo mog slovenca, a poteklo od skraćivanja već postojećeg nadimka ''maurich''.
Ante ( Kum ) – čovjek koji mi je kao drugi brat, imamo toliko zajedničkih stvari da to nije normalno. Da je moguće, njega i Tomija bi zajedno stavio na prvo mjesto. Ali oboje znaju da skupa stoje na tronu. Isto tako, Ante i ja već godinama znamo da ćemo si na svojim svadbama biti kumovi, zato se tako i zovemo. Sanjar, glazbenik , paničar, i čovjek koji će jebeno uspjeti u životu,. Čovjek s kojim sam prošao najluđe izlaske u životu, istinski hedonista i najveća ljudina koju poznam. Bez njega nema teoretske da zamišljam starost. Kolio smo samo puta došli doma u 4 ujutro pa na balkonu držali blues koncerte, a koliko puta samo sanjarili što će biti sutra, što preksutra. I dosanjali.
Jana- moje otroče mićo, my little bitch, upoznavanje je palo 2002. kada je radila kao hostesa na MIK-u. Nisu imale smještaj na finalnoj večeri , pa sam ja rekao da mogu prespavati kod nas, ali pod uvjetom da su samo u donjem rublju. Pristaše. Haha. I tako je počelo jedno divno prijateljstvo. Inače, pobjegla mi u Ljubljanu na studij pa je ne vidim koliko bi volio, jer s njom je uvijek zajebancija. A opet, kada je ozbilja situacija, tu je. Našla je dečka i totalno je sretna pa sam i ja s njom.
Sofia- moja umjetnička duša također mi je šmugnula na studij u Zagreb, a to je jedno posebno stvorenje koje ponekad riječima ne možeš opisati. Toliko živopisno može opisati neke detalje, događaje iz života , kako ne može nitko, a njezino znanje o svemu je totalno zavidno, da samo čekam da je prijavim na neki kviz, da da mi nešto lijepo kupi. Isto tako, ne moram ni napominjati koliko je uz mene u cijelom ovom cirkusu. Definitivno najveća šarmerica koju poznam, a isto tako, kada čujem koliko se trudi oko dečka kada ga ima, onda svakoj curi mogu poručiti neka Sofiju upita za savjete. Toliko emocija i strasti na jednom mjestu- često se pitamo kako to da nismo završili zajedno- ali jednostavno, kada se s nekim toliko skopmaš, tu osobu više ne gledaš kao potencijalnog partnera
Dalibor- prijatelj iz ranih dana, same uspomene koje se vrate kada se sjetim što smo sve zajedno prošli. I kako je sada došlo neko drugo vrijeme kada smo svaki za sebe zaokupljeni svojim problemima. Ali nikad nismo zaboravili i izgubili onu jaku povezanost koju smo imali. Najvjernije biće koje poznam. Čovjek koji definitivno ostaje pri svome mišljenju od početka do kraja. Nema promjene. Tvrdoglavac 1. Haha.
Cime- moj kolega iz osnovne škole. Jednom izjavih da ne znam da li postoji osoba s kojom sam se toliko nasmijao u životu. Zajedno su nas izbacivali sa sata dok smo radili pizdarije, uživali smo u svakom danu. Dan danas ništa se nije promjenilo. Brijemo po autima, komadima i svemu što vole mladi. Definitivno, čovjek koji će dokazati koliko se nekada upornost u životu isplati.
Mauro- moj imenjak i najmlađi u ovom društvu. Skompali smo se tako jer se isto zovemo. Znao sam ga ko klinca kada je igrao nogomet. Duša od čovjeka i frend koji je uvijek tu kada treba. Najveći MSN manijak na svijetu. Najbolje društvo za ribolov i lovranski bambus čim vrijeme zatopli.
Vale i Teja- plesne partnerice, velika podrška i net- manijakinje. Obožavam ih!
Vlado- moj najdraži susjed, najveća duša svake zabave u okrugu.
Mirjana- moja draga frendica koju odmilja zovem MAMA jer je nekoliko godina starija, osoba koja me tako brzo skužila , da mi je za jedan rođendan kupila knjigu koju sam si već sam bio poklonio, a drugi poklon bio je jedan magnetić za frižider koji mi je već poklonio Ante koji me pozna u ''dušu''. Isto tako , Mirjana UVIJEK šalje sve najnovije mailove koji su u opticaju
Ivana- zlato moje, i plesni instruktor. Bez nje i Mirjane nikada ne bi znao ''potresujku''.
Bare- čovjek s kojim sam odrastao i jednostavno ne može ga ne voljeti. Automobilistička legenda Matulja i okolice. Najsmješnije provale na svijetu. Legenda!!!
I sad , Vi se pitate, zašto se ovaj post zove ljubav? Jer sve ovo, što sam napisao, to je LJUBAV. Svi ovi ljudi koje sam nabrojio, a i mnogi koje nisam, šire najveću ljubav na ovome svijetu i moj život čine ispunjenim, bogatijim i sretnijim.
Ne znam da li postoji netko normalan tko je ovo čitao do kraja. Htio sam svima poručiti da se ne bediraju što nemaju curu ( dečka ) , jer jednostavno , te stvari se događaju, a Bog za svakoga od nas ima svoj plan.
U bilo kojem trenutku , kada padate, sjetite se VAMA dragih ljudi . Shvatite koliko VI ispunjavate njihove živote i koliko ih usrećujete. Koliko oni usrećuju VAS! A za sve ostalo.... don't worry... be happy....
Post je objavljen 09.02.2007. u 01:22 sati.