Da, priznajem, ubio sam prije nepunih pet minuta.
Ne bez razloga. I nije mi bilo prvi put.
Njezino mrtvo tijelo leži iza mene na podu. Više se ne miče. Kako i bi kad sam joj jednim pokretom gotovo odvojio glavu od tijela. Ako se tako i može reći jer taj stvor jedva da ima glavu.
Ubio sam ju jer se bojim da će me zaraziti. Ona i njoj slične nam piju krv, a da mi to ni ne znamo. Ako i doznamo, teško da ćemo ih se riješiti. One nam zađu pod kožu i ne odlaze dak se ne nasite.
Jedino što ne mogu shvatiti je otkud mi je na ruku mogao doći klop. Ili mogu. Postoji prokleto jednostavno objašnjenje. Neću ga reći. Mućnite.
Post je objavljen 08.02.2007. u 23:42 sati.