Noć je mlada, krajnje je vrijeme da prestaneš trošiti novce na mene, oboje znamo da ćeš se na mom jastuku sutra probuditi.
Zadovoljstvo će mi biti ubiti te riječima, a onda te opet pustiti na toplinu moga kreveta.
Možda će neka druga ljubav vrijediti ovoliko patnje, ali ova, moja i tvoja teško.
Ova šaka riječi puna krvi, patnje, mržnje, boli, ljubavi, agresije, bijesa govori više od ijedne slike.
Jesi li ti zaista moj grijeh?
Jesam li svetica ili grešnica?
Tražim ljubav dok mi vrijeme leti kroz dlanove, promičući tako spretno kroz prste.
Hej, hoćeš li ikada moći naći dovoljno dobru zamjenu za mene kada odem?
Možda i nađem način da se vratim, ali mislim da će želja za odlaskom njemu prevladati želju za odlaskom tebi.
Oprosti mi na slabosti, ali moram ići.
Reci mi, na kojem dijelu puta smo krivo skrenuli?
Samo se pitam, gdje?
Neke stvari možda bolje da se prešute, pa radije plačem.Sama sebi sam isplakala rijeku, ne mogu više.
Kad vidiš njen nježan osmijeh, nemoj me se sjetiti.
Kad će nestajati u tvojim toplim rukama, nemoj me se sjetiti.
Kad ćeš njoj krasti noći, nemoj me se sjetiti.
Nemoj se sjetit kako je bilo, nemoj.
Daj mi ruku, idemo skupa, do jutarnje svjetlosti ćemo biti daleko gdje ljubav nije samo tvoje ime.
Bojim se da je ovo Zbogom, ali i novo Zdravo.