U ovo vrijeme kada je Splićanka duboko u glipu ispodprosječnosti, kada kriza i neinspiracija trese ekipu, a opaki dugovi praznu klupsku blagajnu, još uvijek se može naći priča koja daje nadu za ljepšu budućnost. Još uvijek imamo nešto zbog čega su nam čase napola pune, još uvijek možemo iščekivati bolja vremena sa pravom.
Zašto? Jer imamo najveće blago: našu splitsku djecu. Talentiranu za sport i natjecanja, kakvi već mi Splićani i Splićanke jesmo, i u tome smo bez premca na kugli zemaljskoj i široj okolici. Stoga mi je trener Miro Bubić predložio da napišem članak o školi košarke u Splićanci, i na svoje vlastito zadovoljstvo, prvi put idem u posjet mlađim kategorijama...
Čekam da u subotu prođu udarni članci Splićanka-Agram te nastup Splita u Kupu, da ne bi te vijesti sakrile ovu. Nakon vikenda dolazim u Split, dovršit ću započeti članak, možda čak ubaciti i filmić s treninga i tada ga objaviti sredinom tjedna. A ja vas potičem da to razglasite među našim mladim nadama, jer objavit ću imena svih njih na internetu, eto za poticaj našim žutim tićicama!
Post je objavljen 08.02.2007. u 13:23 sati.