Posvećeno Charlesu Bukowskom, geniju i nekakvom piscu; i Georgeu Lucasu, čovjeku koji me naučio da stvari ne moraju počinjati od početka
Sven Mirko je u daljini ugledao neku plavo-zelenu čupavu loptu kako se polako, ali sigurno pojavljuje kroz šofer-šajbu njegovog izvrsnog odličnog svemirskog broda «Muy Bien» koji je slovio za brzo, ako ne i brže od najbržeg. Onda je stigao Renesansni. Renesansni nije bio brod, on je bio u brodu. Renesansni se predstavljao kao smeđe, gnjecavo, ljigavo čunga-lunga četverooko stvorenje koje voli robotsku pornografiju i gledanje izravnog prijenosa saborskih sjednica s planeta Opstipacija. Ali kad se on tako predstavljao, nitko mu nije vjerovao. Svi su ga doživljavali kao malog smežuranog guštera nabubrelih spolnih organa. Jedina široko prihvaćena istina o Renesansnom bila je ta da on zaista bijaše učenik Postrenesansnog. Postrenesansni je bio vatreni obruč humanoidnog pogleda koji je u žaru svog razmišljanja otkrio kako se putuje kroz vrijeme, ali su ga veliki Oci Demagogije osudili za vrijeđanje Toka Vremena i osudili na ritualno polijevanje i tako je naš Postrenesansni podimio. No vratimo se mi Renesansnom. Renesansni je, kako se to kaže u dobrim SF knjigama, deterministički artikuliranim brzim varijacijama tlaka zraka pozvao Runju. Runje je bio svemirac. Runje je radio kao kuhar na brodu «Muy Bien», tj. radi, i na njegovu sreću Sven Mirko i Renesansni još nisu shvatili da su mutirali toliko da više nisu morali ništa jesti, pa su i dalje gutali Runjine pilule s okusom intergalaktičkih kroketa i svinjetine pečene ispod fazorske peke. To su bili svi likovi koji će se pojaviti u ovom djelu, osim Stjepana Orlića Krile, nedužnog prolaznika u invalidskim kolicima koji će naše preostale likove uputiti u mračne tajne crne magije noći.
- Tako mi božanstvenog Miomirisa, Renesansni, upravi te komande, zalijepit ćemo se u tlo! - reče kapetan Sven Mirko, prijateljima poznatiji kao Han Više Nije Solo.
- Što?
- Tako mi Miomirisovog sina Kaladonta, rekoh, uredi mi onu komoru za obnavljanje pamćenja, opet sam zaboravio što sam prije rekao.
- Pa pročitaj par redova iznad – odbrusi Renesansni.
- Dobro, tako mi božanstvenog Miomirisa, čekaj! Zašto ti ne bi onda pročitao što sam ja rekao par redova iznad?
- Zato što sam ja mali i gadan! A i nije baš da znam i čitati.
U međuvremenu se čuo udarac o čvrsto tijelo, o puno čvrstog tijela koje bi geolozi, a i ne samo geolozi, protumačili kao zemljinu površinu.
- Konačno smo stigli, gušteru! – sretno će Sven Mirko.
Renesansni je taman podigao zelembaća s ispucalog tla.
- Mislim da tebi govori, sine! – obrati se Renesansi gušteru.
- Zar si i ti imao nemoralnu vezu s mojom majkom? – odgovori gušter Renesansnom.
- Aha, ti si taj gušter kojeg tražimo. Veliki mag istočne galaksije Der Skafander, nesuđeni sin velikog Miomirisa i majke Domestos uputio nas je tebi. Rečeno nam je…- Sada Renesansi počinje govoriti šaptom, ali je dok je govorio šaptom, padne – Uf, sav se uneredi, rečeno nam je da si ti veliki meštar mračnih tajni crne magije noći. Još se sjećam riječi Magnifikantnog proročanstva koje je nam je Veliki mag parafrazirao.
Traži guštera u invalidskim kolicima na zapadnim galaksijama, u dubinama plavo-zelene lopte koja nije lopta nego geoid, i tek kad nađeš, spoznat ćeš istinu o tome zašto je sve dobro nezdravo, ilegalno ili nemoralno, i obrnuto od toga, samo komplementirano!
- I čini mi se da sam te našao! – uzvikne Renesansni.
Gušter, zelembać precizinije, dogura svoja kolica do Renesansnih nogu.
- Da, jesam, ja sam Stjepan Orlić Krile, taj sam kojeg spominje proročanstvo. Znate, ja sam napisao to proročanstvo, a tiskao ga je moj ujak koji radi kao raznosač novina i proročanstava po galaksijama. Što vas zanima?
- Zanima nas mračna tajna crne magije noći.
- Ah, to sranje! Ima i boljih stvari od toga. Ja sam mislio da vas zanimaju nogomet ili žene, a ne te stvari koje ste vidjeli u muzeju World Of Warcrafta. Nema veze, ako vas zanima, reći ću vam…
- Nemoj još, čekaj da pozovem Sven Mirka i onog debelog kuhara Runju. Sven Mirko, debeli kuharu Runje, dođite, sad će nam Stjepan Orlić Krile izrecitirati mračnu tajnu crne magije!
Sven Mirko je dotrčao trkom. U ruci je nosio diktafon. Nikad se nije previše volio pouzdavati u komore za obnavljanje pamćenja, a i mračna tajna crne magije noći nije za uši svake komore. On je došao, međutim, Runje nije bilo.
- Gdje je sad Runje? – upita Renesansni.
- Mislim da još brani u Standardu iz Liegea – odgovori Stjepan Orlić Krile.
- Ma ne taj Runje, nego onaj naš debeli kuhar. – odgovori Sven Mirko.
- Ja mislim da mi mislimo na istog Runju – opet će Stjepan Orlić Krile, osmjehnuvši se pritom zagonetno.
- Tko ga prca usred njegovog tektoničkog dupeta? Reci ti nama tu mračnu tajnu crne magije noći, pa da svi odemo kroz par prostorno-vremenskih kontinuuma doma leći. – reče Renesansni.
- Dobro! Pripremite se za ovo! Prije nego što vam kažem to, moram vam reći da je Runje nestao i da će to biti tema naše Part 8. A sad udahnite. Saznat ćete prvi djelić mozaika apsolutne istine. Slušajte i živite s tim. Mračna tajna crne magije noći je Neotkrivena!
Bit će nastavljeno, i to u galaksiji dosta blizu…
by COOLumnist
Post je objavljen 08.02.2007. u 22:35 sati.