Marketing
Skoro sam zaboravila napisati naslov
Pročitah negdje kako će u Americi, točnije u New Yorku kažnjavati sa nekih 100 dolara one koji slušaju iPod, a prelaze preko pješačkog prijelaza. Jer kao ima dosta nesreća sa smrtnim posljedicama točnije autom pregaženih ljubitelja muzike. To ima samo tamo. Amerikanci će od svog naroda naplaćivati glupost (ali mišljenja sam da će onda dobro zaraditi!). Tako isto bi mogli naplaćivati jednu općenitu kaznu odmah čim se mali Amer rodi za sve one gluposti (koje će sam sebi) učiniti.
Slušanje muzike i to vrlo glasno sa slušalicama je ravno samoubojstvu. Pa jel oni misle da će prijetnjama nekih kazni utjerati "malo pameti" u te male mozgove? Ionako ih ima previše koji glasaju za Busha. Ovako bi se taj postotak smanjio i napokon bi u svijetu bilo mira 
(a to je ono što svi želimo, valjda?!)
Evo link na članak. "Government has an obligation to protect its citizenry... But what's happening is when they're tuning into their iPod or Blackberry or cell phone or video game, they're walking into speeding buses and moving automobiles." Posebno me se dojmila zadnja rečenica njujorškog senatora Carla Krugera "It's becoming a nationwide problem." 
njima je "nationwide problem" nepažnja i glupost svojih sugrađana hehe. Pa zapravo i treba biti problem.
I sama kad nekad pojačam neku dooobru pjesmu na mp3 playeru (ali to je rijetko jer šteti sluhu - a ja sam štreberica) znam koliko sam onda odsutna. Kad ne čuješ ništa oko sebe, totalno si u nekom svom svijetu i naravno da te može zgaziti auto. A toliko luda nisam. Ista stvar i kombinacija "sunčane naočale i mp3 player" - gluha sam i slijepa Poznanici misle da sam si umislila i da ih više ne želim pozdravljati!
A još smješnija stvar na koju se polako navikavam (ipak smo mi malo selo obzirom na EU): kad vidim nekoga sa slušalicama kako priča i smije se i maše rukama. Prva pomisao: "jebote, šta je ovom?", ali sad mi je to tako smiješno i simpatično. Pa one bežične slušalice... na kraju će nam ugrađivati čipove u mozak, tako kad nas netko zove, nećemo morati ni pričati, ni izgovarati, ni smijati se; nego samo pomisliti na to, a neki impulsi će stvoriti nešto što će sugovorniku zvučati kao naše riječi, smijeh itd.
I sad mislim da sam pretjerala u filozofiranju. Jer mislim da je to od premorenosti. Joj što obožavam tu riječ. Premorena sam. Natrpah si obveza za troje ljudi, pa se ti sad snađi. Ne stižem se ni seksat
Post je objavljen 08.02.2007. u 22:00 sati.