Marketing
Pablo Neruda..
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Napisati, na primjer: "Noc je posuta zvijezdama,
trepere plave zvijezde u daljini."
Nocni vjetar zvizdi nebom i pjeva.
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U nocima poput ove, drzao sam je u narucju.
Koliko puta je ljubih ispod beskrajnog neba.
Voljela me je, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomicne oci?
Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove.
Misliti da je nemam. Osjecati da sam je izgubio.
Slusati noc beskrajnu, jos mnogo duzu bez nje.
I stih pada na dusu kao inje na travu.
Nije vazno sto je ljubav moja ne sacuva.
Noc je posuta zvijezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja dusa je tuzna sto ju je izgubila.
Kao da je zele pribliziti, moje oci je traze.
Srce je moje trazi, a ona nije uza me.
Ista noc u crno oblaci ista stabla.
Ni mi, koji smo nekad bili, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam samo volio!
Moj glas je trazio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripasce drugome. Kao sto je nekad pripadala
mojim poljupcima.
Njen glas, njeno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u nocim poput ove drzao u narucju
dusa je moja nesretna sto ju je izgubila.
Mada je ovo posljednje bol koju mi zadaje
i posljednja pjesma koju za nju pisem.
Post je objavljen 08.02.2007. u 20:32 sati.