Najvece otkrice sto covjek moze napraviti je da shvati da ne mora biti ono sto jeste, procitala sam u jednim novinama. Prvo mi je zvucalo glupo ali sad kad malo razmislim mislim da je jedno od najjednostavnijih istina koje sam odavno cula. Tako oslobadjajuce ne morati biti Marina cjelo vrjeme. Jer u biti sta je "biti ono sto jesi" drugo nego suma svih ocekivanja koji svjet i ti sam imas na sebe. A sto bi to morala ispunjavati? Ne treba biti ono sto jesi, jer sta je to? To je nesto preveliko i previse promjenjivo da bi se moglo biti u svakom trenutku. Cini mi se da se bojimo te promjenjivosti i trudimo se da je ogranicimo, da bi postali nesto konstanto. Ali to je glupo. Nista u zivotu nije konstantno, rastemo, starimo, mjenjamo se fizicki. A mislim da sam ja svakim danom nova, povezana sa prosloscu isto kao sto je je biser na lancicu povezan sa biserima oko njega. Ja sam druga nego ona kod kuce, i druga nego ona sto je zivjela u Holandiji ili Spaniji ili ona sto dodje u Split u julu. Ali isto sam druga nego juce, mada razlika je gotovo neprimjetna. Ona se uljeva u ovu od danas. Necu biti ono sto jesam, samo cu biti. Konstantna i neobuzdana u mojoj promjenjljvosti.
Post je objavljen 08.02.2007. u 19:31 sati.