Ponekad ostajem nijema
pod bujicom misli što mi ispiru
trenutak,
ne pitam odakle dolaze
jer čest su gost
i ne trebam ništa reći, nijemi će glasnik
svoj posao pošteno obaviti.
U pjeni ću se okupati kao morska kraljica,
pustiti kapljice žudnje da plešu na mojoj
koži,
prelomiti sedef i potražiti lik svoj u njemu.
Smiješ se, znam…i meni su ponekad
smiješni moji koraci po valovima,
do tebe.
Stopalima crtam reljef u pijesku i nije
me briga što mi se kosa plete sa algama.
Biseri nas čekaju na dnu, samo trebamo
dovoljno dugo izdržati bez daha.
Hraniš se solju s mojih obraza i ne
priznaješ žeđ.
Pružam ti dlan…na njemu je kap koju
čuvam za Tebe.
Post je objavljen 08.02.2007. u 17:58 sati.