Marketing
Ordinary day
E pa ovo je bio običan ali zanimljiv dan. Naime moja best frandica Sara je trebala ići na natjecanje iz Lidrana, a profa je bijesnila (ništa novo) jer još nije stigla uvježbati monolog
. Trebao je to biti monolog o današnjim, hm, nama-mladima i našim stilovima oblačenja (ili tako nešto). I spomenuta profa je taj monolog trebala uvježbati sa Sarom, ali je trebala održati i nastavu (točnije blok sat). Tada je nama pala ideja na pamet. Samo smo zatreptale okicama i profa se raspekmezila, nad našim zahtjevom da nas pusti u knjižnicu da same to uvježbamo (ja bih bila žiri). I tako smo se mi dobra djeca zaključala u knjižnicu (da nebi bilo neočekivanih posjetitelja) i krenule ''vježbati''. Sara je fakat bila super a kad nam je dosadio monolog (nakon 7 minuta) odlučile smo upaliti knjižničarkin komp da odemo na Internet naravno. Dobro da nije imala šifru ali nije bilo dobro da nije imala Internet!!!!! I tako propade naš plan. Onda smo našle drugu zabavu. Pisanje kredama---------------------------i to jedna po drugoj! Ubrzo kad smo postale bijele, shvatile smo da bi bilo dosta i da to trebamo nekako oprati. Pogled nam je pao na............(bubnjeve molim)............bocu vode!!!! Bila je to borba za smrt i(li) život. Ja definitivno nisam htjela završiti kao otopina krade i vode, a bome ni Sara. Nažalost, nakon guranja i čupanja bile smo prilično mokre. Ali šta se može. Sljedećih 20ak minuta (koliko je bilo do zvona) smo provele u prikrivanju ''tragova'' u knjižnici i uređivanju sebe. Samo mogu reć da nitko ništa nije skužio.
Uvijek vaša Madamm.
Post je objavljen 08.02.2007. u 15:19 sati.