Marketing
Ti bar znaš da najjači sam kad zatraže da se predam, ovo malo ponosa čuvam za te, nikom ne dam...
Kako je malo čovjeku potrebno da bude sretan? Mislim, ne potpuno sretan... nego, ono, zadovoljavajuće sretan, rekla bih.
Mene neka glupost, sitnica toliko usreći, da jednostavno ne mogu funkcionirati...
Evo sinoć, saznam super vijest,i ne znam kud bih od sreće.
I jutros, uzela hrpu knjiga, kao idem učit.
Hm, da. Naučila sam. Sve.
Možeš mislit... Gledam u ona slova, i čitam, naglas.
I tako sat vremena, bez prestanka, kao skoncentrirana... haha... da, misli su mi bile miljama daleko. Ali dobro, trud se cijeni, zar ne?
Uf...da me netko sad pita, od kad do kad traje Šenoino doba, realizam u Hrvatskoj književnosti... i sl. stvari, koje moja draga profesorica iz Hrvatskog danas pita, cijeli sat, mislim da ne bi ni približno točno znala odgovor.
(a dobro, to sad malo karikiram... ali, ne puno, nažalost)
Ma ja kad sam sretna, ne mogu učit! Ma ne mogu...!!! Samo mi ukvari raspoloženje...hihi....
Onda povijest... ma to se mogu izvuć.
Onda politika... e to znam otprije.. to neće biti problem
Onda geografija... e sad. Znam prve lekcije, a zadnje ne. Ali dobro, opet nije ni to toliko loše.
Ajme, ako se i danas izvučem, proglasit ću se sretnicom... uvijek sam govorila da sam teška pegula, ali u zadnje vrijeme... ma totalno suprotno.
Ali neću o tome govorit, da se ne pokvari.. heh...
Valjda nekako, kad se manje misliš oko nekih stvari, one bolje funkcioniraju. Ali aj, lako je to reći. Teško napraviti. A ja sam inače dosta pesimist. Iako glumim da nisam. Ali jesam. I to teški. Ali dobro, danas svi glume da su nešto što nisu. A mogu i ja, valjda... hm...
Jeste ikad s nekim osjetili neku privlačnost, kemiju? Ali da to nije tipično sviđanje, a ni zaljubljenost. Nego nešto čudno... neku bliskost, nešto... jako teško za objasniti... Kad vam je netko tako zanimljiv, kad vas nešto tako vuče toj osobi...
Ja sam se evo nedavno prvi put susrela s tim osjećajem.
Njega sam upoznala prošle godine, i već odtada je to tako. A nije zaljubljenost, ni bilo kakva slična pojava. Nego, kemija i gotovo. I nisam ga vidjela oko godinu dana, i nisam ga se ni sjetila. Jer me ti ''osjećaji'' puknu samo kad je u blizini. I evo ga opet ovdje. I opet ista stvar...
Ali mislim da je nekako ta cijela situacija zanimljivija na taj način... i kad eto, budeš s tom osobom, sumnjam da je isto. Ma ne znam, bolje ne filozofirat o osjećajima.
Oni su nepredvidivi... puno puta sam donijela neku odluku o tome, pa samu sebe na kraju demantiram. Jer ne možeš protiv sebe, a ne bi ni trebao.
Ja vjerujem u sudbinu, inače. Ako nešto treba biti, bit će. Zapisano je negdje da se to treba dogoditi. Makar ne bilo detaljno razrađeno. Tako je određeno da bude...
Ali sve u svemu, drago mi je da sam i ovaj osjećaj upoznala... i iznenađuje me koliko je lijep. Možda čak i ljepši od same zaljubljenosti... dobro, možda ne. Ali je bezbolniji, i zanimljiviji... bar taj početak.
Idem sad direkt u kadu, malo brzinskog tuširanja i pranja kose, pa brzinskog ručanja, pa u najdražu mi ustanovu... i držite mi fige! Danas mi trebaju....
Post je objavljen 08.02.2007. u 12:13 sati.