Marketing
Apsurdnost situacije
Apsurdnost situacije.
Shvaćam težinu izgovorenih riječi
Ali već je prekasno
One su izgovorene
I onaj klik u glavi
Dogodio se sasvim slučajno
Ili možda ipak nije
Možda bi bilo bolje da je netko izvukao oštricu noža u tom trenutku
I prerezao mi žile uzdužno.
Jer ja to zasigurno neću učinit
Iako ću se osjećat kao da jesam.
Neživo.
Ubijeno.
Slomljeno.
Ali tako je to
Kad
Ne želiš čuti ono što si odavno trebao
Ne želiš vidjeti
Bolnu istinu
Bježiš,
skrivaš se od nje
I vjeruješ u iluziju koju si sam stvorio
Svjestan da će se iluzija kad tad
Raspršiti
I da će ostat gola istina i surova stvarnost
Oko tebe
Bez imalo uljepšavanja
I morat ćeš otvorit oči
I pogledati istini u lice
Suočit se
I nastavit živjeti
Molim vas, nemojte me još budit.
Ne danas. Ne sada.
Nemam snage.
Ne još.
Jednom.hoću.
Otvoriti oči.
I oslijepiti.
jer će svjetlost biti prejaka.
Sumorne misli, olovno teške
olovno teške
preduga ulica u predugoj noći
strah od novog jutra
neznam dali ću uspeti
dali ću moći
suviše lepo da bude stvarno
APDEJT
9. veljače 2007.
Ovo ispred nastalo je jednog dana u mjesecu lipnju, ali eto tek je sad objavljeno, i je potaknuto jednom rečenicom jedne osobe koja nije bila ni svjesna što je rekla...Ali to se nije odnosilo ni na koje žive biće, već općeniti pogled na jedan događaj i moje viđenje tog događaja. ma nevažno.
bitno je da još uvijek sanjam. i sanjat ću. i probudit ću se. sutra. u zoru. kad pijetlovi zakukuriču. da.da.
i bit ću vesela.
danas.
i jesam.
sada.
i pozdravljam vas.
Post je objavljen 08.02.2007. u 12:05 sati.