a da ...tako je to ...
svatko ima svoje "male radosti" 
koje nas cine zadovoljninjima
i postaju onaj mali tracak pozitive
i shvatite da i nije svako svjetlo
na kraju tunela ... vlak ... 
pa su tako male iskrice potpaljivane
ovim prsticima sinoc

opet bile ono zbog cega se sretna
budis ujutro...
ali ... jedna pozar sinoc nisu mogle moje
misli ugasit ... pa ...je valjalo intervenirat
nocas ... negdje... malo dalje od svog kreveta...

i onda doživiš onu surovu stvarnost
da ... se neke stavri nikad nece promijenit
i da ce UVIJEK biti onih koji je cijeli
zivot biti palikuce a umirat kao
najveci vatrogasci ...
ali tako je to bilo uvijek ...
i sto ja mogu tu napravit? mozda samo ne
pricat o tome...
jer kako kaze Balašević
"tajne su tu da ih netko nasluti
rijec vrijedi tek kad se presuti..."

i eto ... "tako to biva kad se previse pliva, a
stvarnost se malo zna, tako to biva kad se
previse pliva mutnim vodama sna..."
pa da za kraj ja sebi (a mozda i nekome jos?!?!?)
malo popravim raspolozenje
Post je objavljen 08.02.2007. u 09:59 sati.