Iz misli mi izranja jedna večer otprije nekoliko dana. Nježni tonovi bude osjećaje... Ljubav koja se iz nježnog pupoljka razvija u ružu koja cvate na mjesečini... Njezine latice... Toliko krhke i... Trnje boli i čežnje... Sonata mjesečine prelijeva se preko njezinih latica...
Jedna večer uz rijeku... Kada je stara lutalica Mjesec pokazivao svoje lice iza oblaka samo da osvjetli naš put... Kad su njegove zrake činile kulise, savršeni dekor za još jedan tren ljubavi... Odrazi svjetla u vodi... Nas dvoje, sami, sakriveni od svijeta... Plešemo taj ples u ritmu mjesečine...
Tvoji poljupci i nježnosti...
Pamtim kako su zrake mjesečine padale niz tvoje lice u mraku... Način na koji si me gledao tad... Dok je, samo za nas, svirala Sonata mjesečine...
Te večeri nije bilo zvijezda, nebeskih bisera... Samo mrkli oblaci koji bi na tren sakrili tu divnu sliku... Svjetlo bi se ponekad prelijalo preko njih... Ili je to svijetlila naša ljubav???
Rijeka se lijeno vukla, no na mjestima gdje bi je svjetlost takla dobivala bi srebrni sjaj... Gledali smo u taj divan prizor... Ostajali začarani, no još i više opijeni vlastitom ljubavi...
Svirala je Sonata mjesečine, tako nježna, ali i tajanstvena... U njezinim tonovima... Ljubav, sjeta, čežnja, strast... U njezinim tonovima sve ovo naše vrijeme slilo se u jedan osjećaj duboko u nama i... Dok su tonovi tiho odjekivali pred nama se otvarao novi svemir. Naš.
Sonata mjesečine... Izlila je svoje bijele trakove posvuda oko nas... Prvo cvijeće što najavljuje proljeće, posvuda... Na tom osvjetljenju također srebrenaste boje...
Sonata mjesečine tiho je svirala... Samo za nas, anđele... A ja sam poželjela da poletim svojim crnim krilima, povedem te za ruku i za tebe uhvatim tu jednu srebrnu zraku na dar...
Da u nju upletem svu svoju nježnost i ljubav...
Da je obavijem oko nas... Da nas sakrije, skloni od svega onog lošeg... Da zauvijek ostanemo ondje, obavijeni tom nježnom srebrenkastom paučinom...
Svira Sonata mjesečine... Još uvijek odjekuje u mojoj duši...
Sjeća me na tu večer, anđele...
Sjeća me na jednu ljubav... Ljubav za koju je i Mjesec napisao svoju sonatu...
Sjeća me na još jedan dio jedne bajke...
Svirala je Sonata mjesečine te večeri, anđele... I zauvijek će svirati... Samo za nas...
Post je objavljen 07.02.2007. u 23:01 sati.