Probudio sam se i vidio da se nalazim na otoku bez ijednog golog muškarca.Da vam pizdinski iskreno kažem,nemam pojma kako sam ovdje došao ni gdje sam.Neobjašnjivo je to što imam samo ovaj grudnjak i rumenilo.Valjda ću se već nekako snaći za društvo (po mogučnosti muško) i koji fancy komad odječe..Najčudnije od svega je što se uopće ne sjećam prošlog života niti ikakvih događaja ali nagađam da sam bio najveća pizda na whole svijetu i da sam volio samo dečke.Jedino što znam je moje pičkasto ime i pičkasto prezime te datum mog pičkastog rođenja.........Sunce se već skoro stopilo s mojom hot guzom.Ne sjećam se ničega,ali siguran sam da je ovo najljepši zalazak u mom životu, potiče me na razmišljanje o mom dečku.Osjetio sam neki čudan osjećaj koji ne mogu opisati, zapravo možda i mogu, vrlo je složeno ali podsječa me na jedan divan poljubac s mojim ljepotanom,no on je popustio već nakon nekoliko sekundi jer je Sunce zašlo zapanjujuće brzo.Iako je noć,temperatura je ugodna.U kratkim rukavima mi nije niti vruće niti hladno, ali opet osijećam jezu kada pomislim kako sam daleko od svih dečkiju koji danonoćno luduju za mnom.Napravio sam privremeni zaklon od njih,no sljedećih 10 dana na nebu se nije pojavio niti jedan znak koji bi me podsjetio na moju viječnu ljubav, mog dečka,a moje misli kao da se nisu mijenjale niti za stupanj.Polako sam naučio kako živjeti bez svojih obožavatelja i našao način da mislim na nešto drugo.Često promatram sebe i iz dana u dan zaključujem kako sam savršen,no još se niti jednom nije pojavio nikakav znak koji bi me u tome spriječio.Čini mi se da sam usred oceana bez ijednog muškarca.Svaki dan gledam kako mi duša pati.Prekjučer nisam namjeravao,no osjetio sam strahovite misli koje su prošle čim sam došao na plažu odakle sam mogao vidjeti nadu za povratak među moje fanove......Osjećam samoću.Ne sjećam se nijenog zgodnog dečka, no bolje bih se osjećao kad bi postojao bar netko s kime bih mogao razgovarati o sebi.Tišina me uznemiravala.Svakog dana se divim samome sebi,no nisam naišao na ništa što bi ukazivalo na to da je itko savršeniji od mene.Pješačim već cijelo jutro,a nisam vidio nikoga savršenijeg.Nemam ideju koliko bi uopće mogao biti savršen.Nadam se da ću znati jenoga dana.Zbog gustih misli prije nisam vidio koliko na prvi pogled postoji lijepih muškaraca a opet toliko ružnih da ne mogu doseči moje savršenstvo,no sad se ispred mene stvorila užasno visoka misao.Počeo sam razmišljati što nikada prije do sada nisam činio,iako sam znao da bi mi trebali dani da nešto smislim.Imam dojam da ću ubrzo smisliti nešto jako zanimljivo.Ali što bi to moglo biti?Razmišljam,ali još uvijek kroz misli,pa ne mogu vidjeti koliko sam se udaljio od svojeg savršenog svijeta bez zamaranja moje lijepe glavice.Ako nešto uskoro ne smislim,morat ću odustati.Ne bi bilo dobro kad bi me noć zatekla usred razmišljanja.Odjednom sam na jednom drvetu vidio nešto što je sličilo mome dečku.Popeo sam se i razgledao taj predmet kad mi je zastao dah.Na poleđini je pisalo Volim te.Srce mi kuca dvjesto otkucaja u minuti.To znači da ovdje ima ili je bilo još neki zgodan muškarac baš kao i ja.To je nepobitan dokaz da je biće bez odjeće bilo na ovom otoku.Je li još tu?Što ako ih je više?Upozorit ću ih da sam dovoljan za sve ali da bi bilo pristojno da stanu u red! ....... [to be continued]
Post je objavljen 07.02.2007. u 21:29 sati.