Ne, ovaj post neće biti nazvan po nekoj od DM stvari...
Ovog trenutka se osjećam tako.. tako u suzvučju Leonarda Cohena.
Waiting For The Miracle - the song
Tako emotivno, tako nabijeno seksom i nekom animalnom energijom..
Destruktivnom, razarajućom.
A opet..
Opet.. tako nježnom...
Kao da bih mogla ogoljeti dušu.. sama sebi?
Sama sebi priznati neke stvari, što ide, što ne ide...?
Srušiti neke trule mostove iza sebe, vizualizirati se u budućnosti.
Kakvoj budućnosti? Ja ju ne vidim, no nadam se samo da će biti svijetla. Ne želim ni misliti o njoj, znam samo da me čekaju krv, bol i suze.
Čije? Možda moje? Ili tuđe?
Ne znam.
In spe.
Waiting For The Miracle (to come)...
Post je objavljen 07.02.2007. u 20:22 sati.