Danas sam zbrisala s posla u 4 i 15 ( s obzirom na inače, rekord do sad!), dijelom zbog grozomorne, gotovo nepodnošljive glavobolje, a dijelom zbog toga što sam trebala sjediti za stolom i čekati dva sata da zazvoni telefon, ne bih li čula jednog od najpoželjnijih mladića moje generacije u hrvata stanovitog Tarika F. (33) s druge strane telefonske linije i proćakulala s njim kojih 10 sekundi. Naravno, ja zaboravih na tu dužnost, ali me tata nazvao na mobitel da požurim do njega i oboružam se enciklopedijama i svim mogućim atlasima i kartama, a ima ih bolesno puno. Mnoge od njih sam mu ja ispoklanjala zadnjih 6-7 godina.. Obiteljska prijateljica, u penziji inače, bolesno prati sve kvizove, pred nekih mjesec-dva je bila u Najslabijoj karici (ne onoj na koju ste prvo pomislili , ovdje se radi o sibilarizaciji kad je posrijedi ime kviza samo) i stavila nas oboje u jokere zovi..Za mog starog, u zemljopisu nema nepoznanica, da ga pitate u 3 ujutro glavni grad Burkine Faso ili koja je moneta Papue Nove Gvineje, odgovara ko iz topa…Njegova opsesija zemljopisom počela je prilično bezazleno..bunio se oko glavnih gradova pojedinih saveznih država u USA i odlučio ih naučiti sve..s vremenom se to proširilo na cijeli svijet i sad tim terenom suvereno vlada..Uglavnom, on uvijek priča da imam „strašna“ znanja pa me i teta B. stavila na svoj popis jokera. Tih dva sata sjedili smo u tišini, listali enciklopedije lijevo desno, zbunjeno se čohali, tata je šetao ko profesor Baltazar lijevo desno očekujući eureku,prosvijetljenje ili možda novu teoriju relativnosti, ja sam počela i peglati od muke, kadli zazvoni telefon. Zbunjeno se pogledasmo, on ga dograbi, kadli-zamislite, anketa telefonska! Mislim da nikad nije tak brzo skinul nekog s linije, samo im je reko, zovite me iza 7 kad Tarik bude gotov. Bog zna šta si je žena pomislila. A sve u nastojanju da si zaradi pišljivih 10 kn za provedenu anketu. Doduše, teta B. bi vjerujem, pokupila više..Otkad je u penziji, postala je fetišist na kvizove. Reći ću vam samo jedno, totalno je drugačiji feeling kad znaš da nečija lova, obično s četiri nule pa naviše ovisi o tvojoj brzini razmišljanja i općem obrazovanju..Nekako mi dođe drago kad je nazvala iza snimanja i rekla da je skoro cijelu emisiju jedan tip bio na stolcu..Nekako sam imala osjećaj da ništa ne znam, da sam totalna zbunjola, a mogu si zamisliti kako je tek sjedit nasuprot njemu obasjan onim reflektorom ko u cirkusu dok drugi sjede u mrklom mraku..
Moje pitanje samoj sebi za 1000 kn bi glasilo: tko me to čita iz mjestašca zvanog Mountain View,stalno vidim posjetu, a nikad komentar niti s kojeg bloga je došao na moj, čak sam i na google earthu vidjela gdje stanuje taj moj čitač/-ica, ali nikako skontat o kome se radi..Hm, voljela bi da saznam i enigmu pa da zaspim noćas ko beba ne razmišljajući o tome.
Za sve s gripoznim i inim problemima:Glas mi se vratio, ali sad mi se događa nešto puno strašnije:I see dead people! (Šesto čulo, jedan od filmskih citata koji mi se najjače urezao u pamćenje). Šalim se naravno..vidim samo neke od svojih kolega mrtve, iako su živi..
Post je objavljen 07.02.2007. u 19:45 sati.