Mislim da sam danas dosegla jednu od posljednjih stepenica raspadanja... istrunula izvana i iznutra, više nemam što dati od sebe, nemam ništa... doslovno i kako god već može...
A uz to, dojadilo mi je pokušavati glumiti optimista kad mi se duša izrodila iz pesimizma... dojadilo mi je da me neke osobe neprestano ignoriraju, čak i u ovom virtualnom svijetu... dojadilo mi je da ljudi donose zaključke o meni ili mojim mislima, dojadilo mi je neprestano biti negativac koji ljude ostavlja na cjedilu... a istina je, činila sam i toga... no dojadilo mi je... dojadilo prolaziti sve sama... ostati na cjedilu kad ti se cijeli svijet ruši...
Povlačim se natrag gdje sam bila svo ovo vrijeme... u sigurnost ispod mog kamena... i ovoga puta ne ostavljam otvorena vrata...
Neću brisati blog, jer mi je bitno da stoji, jer je skup sječanja na neke divne osobe koje su netragom nestale iz ovog svijeta, neke koji su me na svoj poseban način inspirirali kad mi je inspiracija trebala.
Ne želim ih spominjati, jer, nema ih tu više, pa nema ni smisla, ali zahvalna sam im za sve.
Ne želim se više vraćati ovdje, jer iskreno, Raven Girl je umrla... a ja... više je se ne mogu ni prisjetiti...
Ljubim vas
Post je objavljen 07.02.2007. u 19:39 sati.