Ovo je jedinstvena noć,
U kojoj postojimo samo mi,
Mjesec i zvjezdano nebo,
Raskriljeno, kao kupola snova,
Negdje iznad naše nagosti.
Ovo su trenuci za pamćenje,
U kojima smo prepušteni
Jedno drugome, potpuno.
U kojem predavanje znači
Istovremeno uzimanje i davanje.
Noć, u kojoj zanos tijela
Ima tako čudesnu moć,
I u kojoj nema besciljnih lutanja,
Niti suvišnih pokreta.
U kojoj nema ni proračuna,
Ni formula, ni zakonitosti.
Noćas je sve podređeno ljubavi.
Ovdje i ruže cvjetaju noću,
Kad ih ja poželim zadjenuti u kosu.
Ovo je jedinstvena noć,
Ovjenčana miomirisima trava,
Poškropljena božanskim kapima sreće.
Noćas ni golo tijelo ne označava grijeh.
Ovdje su se u isto vrijeme udružile
Strast, ljubav, radost i smijeh.