Marketing
'Ljudi su čudna bića. Sve promjene koje ih u početku ispunjavaju nemirom s vremenom prihvate kao normalno stanje'...
„Tražite od mene da se vratim u prošlost. Da poput strvinara prekopam po utrobi sjećanja. Rekli ste da sam hrabra žena. Ipak, bojim se da će me ovo izbaciti iz ravnoteže.
Kada sam se vratila doma, nisam znala što misliti. U svijesti mi je odzvanjalo Vaše upozorenje:
-Učinite to samo ako i nakon dugotrajnog razmišljanja ostanete pri svojoj odluci. Opasno je putovati u predjele iz kojih možda nema povratka. Bi bi mi milije da odustanete. Upozorio sam vas na pogibeljnost toga pothvata. Čak i ako napišete podroban životopis i ja procijenim da biste trebali krenuti u susret svojoj ljubavi, odgovarat ću vas od toga nauma do posljednjeg trenutka.
Ni nakon svih mijena moja ljubav nije ugasnula. Ljubim svaku bolnu misao o njemu. Ne odustajem od svoje nakane. Nije me obuzeo strah od opasnosti na koju ste me upozorili.
Nesretnici koje nitko nije ozbiljno shvaćao govorili su da život bez ljubavi nema smisla. Uvjeravali su nas da je život ljubav, a ljubav život. Povjerovali su im samo oni koji svoj mir zamjeniše gubitkom i čežnjom.
Neću Vam odmah u početku pričati o njemu. Ne želim ponavljati pogreške strašću opsjednutih koji ne znaju govoriti ni o čemu drugome doli o predmetu svoje žudnje. „
'Riječima kazujemo tako malo'... Na želju jedne vrlo drage osobe da pročitam knjigu po imenu Klara od Mire Gavrana vrlo sam rado to napravila... Uostalom, nije li divno pročitati, pogledati ili napraviti nešto, sitnicu koja će tako lako izmamiti bar osmijeh na Njemu ili Njoj?.. nekome posebnom...
I tako čitajući navedenu knjigu razmišljala sam istodobno o stotinu stvari, o doživljajima koje sam proživjela, a mogu ih djelićem usporediti s njenim... o tome kako smo obje u jednu ruku jako nesigurne i bojažljive, a opet jednako jake i uporne u tome da napravimo do kraja ono što želimo... i ne izgubimo olako nešto što nas je ispunjavalo do kraja... što smo osjećale svakim dijelićem tijela, duše, srca...
Još uvijek su mi u glavi i mislima neki ulomci, riječi...
Kako opisati istrgnute, gotovo neuhvatljive prizore u kojima se beznačajnosti doimlju važnijima od događaja koji su nam odredili sudbinu.
Odabiru li naša sadašnja osjećanja sjećanja iz ranog djetinjstva, ili rano djetinjstvo određuje naša sadašnja osjećanja?"
Da... dirnula me... i zato nisam mogla barem ne prepisati ovih par rečenica sa početka priče... volim ponekada skupljati neke misli iz ulomaka koji me zaustave na tren...
Post je objavljen 07.02.2007. u 19:15 sati.