Jedan položila.
Jedan pala.
Sreća radi onog prekjučer popišana je tugom radi ovog današnjeg. A zapišala sam zamalo i samu sebe. Nehumani uvjeti u kojima se ispit pisao /temperatura minus nešto, a mi obavezno bez jakni, da slučajno ne bi prepisivali (!)/ u dosluhu s mojim probavnim sustavom učinili su svoje. Nakon sati i sati i dana i noći učenja vlastito me tijelo izdalo. Doma sam se vratila s glavoboljom, prepunim mjehurom i neopisivim osjećajem umora i nemoći.
Gladna ko pas. Lijena jesti. Umorna ko ista četveronožna životinja. Spavati ne mogu.
A ne! Danas ne učim. Jok.
Fali shmi.
U kombinaciji s Praznikom još više.

Post je objavljen 07.02.2007. u 19:49 sati.