Marketing
Ipak, poželim neko pismo, ipak mada zajedno nismo. pisi, pisi ko nekad 2-3 reda, pisi znam da je guzva i da neces stici. pisi opisi mjesta gdje nas dvoje nikad necemo stici.
vijetar je obrisao trag
digao je travu sto je lezala pod nama
i kao da nas nikad nije bilo
kao da si uvijek bila sama
more je obrisalo trag
tragove u pijesku prekrila je plima
pa vise ne zna dali je to san
il ispod pjeska neceg ima??
a nema niceg ispod pijeska...
majka mi se bacila na studiranje. i to vrlo ozbiljno. po cijele dane samo streba...
sad mama i ja ucimo zajedno... 
ljuti me! ljuti me to sto ljudi pokusavaju promjeniti mene, moje osjecaje i to sto jesam.
i zalosti me. jer se tek onda vidi tko ti je pravi prijatelj kad kazes da si bi. i onda postave ono glupo pitanje: "a sta to znaci da volis i cure?"
ma uopce ne zelim komentirati te ljude. nemam im nista lijepoga za reci.
*volim te. zato volim i njih jer su one dio tebe. zato ih postujem, jer ti si ih izabrala s razlogom.*
peja za ovu recenicu, dvije, dobijes pusu.
vani kisa. bas je neki tmuran dan. siv. a dugo mi je trajala sreca....puna 3 sata. al nema veze, dobro je, i malo srece uvijek dobro dode....
Sad jos osjećam miris tvog tijela,
u nasem krevetu lezi po svud
i neispijena salica kave
stalno podsjeća nemam kud.
Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane i da Bog
će mi dati sad snage prezivjet te dane.
Brzo oblačim kaput na sebe,
zurno izlazim na ulicu,
bas je dobro sto kisa rominja,
to nisu suze na mom licu...
Post je objavljen 07.02.2007. u 13:23 sati.