Jesmo li mi pali s grane,donila nas roda ili smo možda klonovi iz ratova zvijezda.
Puno sam godina išao u školu ,ali za neke sam stvari stvarno glup.
Eto ja ne mogu nikako shvatit odnos neke ili puno te neke dice prema svojim roditeljima.
Kao da ti isti roditelji koji su ih prvotno stvorili,othranili ih,odgojili,žrtvovali se za njih u svakom smislu-ustvari nisu njihovi roditelji.
A kako drugo objasniti puste primjere koji se dešavaju oko nas gdje ta ista djeca,koju su opet roditelji odgojili,na te iste roditelje u potpunosti zaboravljaju,ili ako hoćete –ne mare vidit.
Neki opet potpišu doživotno uzdržavanje,a da njima kao ostane sva imovina,pa ih tek onda izbace iz vlastite kuće ili stana,drugi ih smjeste u staračke domove jer kao smetaju njihovoj intimi i zato što su počeli senilit,trećih jednostavno nije briga pa ih ne posjećuju i ne zovu.
Ma znam ja da svatko ima nekih problema,sukoba generacija,nekima roditelji i nisu bili baš najbolji roditelji,al zar smo baš mi takvi "anđeli" prema njima!
Reka bi Balašević:"Netko to od gore vidi sve"!
Sve se vraća,sve se plaća!
I drago mi je šta sam glup za takve stvari,ne triba sve ni znat,a još bolje ni vidit.
I na kraju proučite ove divane;
Tko štuje oca,okajava grijehe svoje,
i tko časti majku svoju,sabire blago.
Tko štuje oca,radovat će se sa svoje djece,
i bit će uslišan u dan molitve svoje.
Tko časti oca svojeg,dugo će živjeti;
I sluša Gospodina tko čini radost majci svojoj.
Sine moj, pomozi oca svoga u starosti,
i ne žalosti ga za života njegova.
Ako mu i razum klone,budi blag s njime
i ne grdi ga ti,koji si u punoj snazi.
Jer ne zaboravlja se milost prema ocu,
već se uračunava u oprost grijeha.
Sir 3, 2-6 12-14
Post je objavljen 07.02.2007. u 01:32 sati.