Osmijeh je sitnica,ali premnogo znači.
Obogaćuje one koji ga primaju,
A ne osirumašuje onih koji ga daju;
Traje samo trenutak,
Ali mu je uspomena katkad vječna.
Nitko nije tako bogat,a da bi mogao bez njega biti;
Nitko previše siromah,da ga ne bi zaslužio.
On stvara sreću u obitelji,u poslu je snaga
I osjetan znak prijateljstva.
Osmijeh pruža odmor umornom biću,
Malodušnom povraća hrabrost,
Tješi u žalosti,
Naravni je lijek za sve muke,
A ipak se ne može kupiti,ni posuditi, ni ukrasti,
Jer poprima tek onda svoju vrijednost kad se daje.
Sretneš li i ti jednom nekoga,
A on ti ne pokloni osmijeh koji zaslužuješ,
Budi plemenit,svoj mu pokloni,
Jer nikom nije tako potreban osmijeh
Kao onome koji ga ne može drugima dati.
S franc. preveo:
O. Anđeo Cvitanović
Koliko je samo mudrosti u ovo malo riječi,i koliko istine,dobrote.
Čini mi se kao jedan veliki vrisak na cijeli svijet,vapaj u pomoć jer smo se izgleda u svoj toj novoj i novoj civilizaciji izgubili,zaboravili svoj smisao postojanja.Izgleda da smo previše smo evoluirali.
I zaboravili se smijati.
Pa se danas smijat znamo jedino kad se drugi za nas smiju u glupim TV-e serijama,ili kad želimo ostaviti utisak na nekog pa se smijemo po američki.
Jer nije se važno smijati licem ,treba se znati nasmijati srcem ,dušom.
Savjet:
Pročitajte pjesmu svaki put kad niste dobre volje,kad ste tužni,malodušni,razočarani,nesretni,ali i kad ste sretni i zadovoljni jer od viška glava ne boli.
Post je objavljen 07.02.2007. u 00:57 sati.