Ne znam je li par vjernih čitatelja, bez kojih bi moj spisateljski entuzijazam odavno splasnuo, primijetilo, moj novi projekt je zbirka pomalo bizarnih i nadam se duhovitih priča iz autobusa. Ukoliko nisu ili neće biti duhovite, barem ćete naučiti nešto o zdravlju i međuljudskim odnosima. Ukoliko nisu ni priče, barem ćete naučiti neke riječi koje se ne spominju često u svakodnevnom govoru. A ukoliko stvarno nema ničeg zanimljivog u ovim retcima, onda ćete naučiti da ne valja gubiti vrijeme na gluposti.
E baš je glupa
Lamentacije o vidu
Čim sam je vidio na autobusnoj stanici znao sam da nisam izgubio vid. Ma da je i nisam vidio, opet bih znao da nisam slijep, jer, na primjer, u mrklom mraku, u 3 sata i 46 minuta, bez javne rasvjete možeš biti samo vidovit, a ne i vidjeti. No, opet, da je nisam vidio u, recimo, 8 sati i 23 minute, pod dnevnim svijetlom, pretpostavio bih da je tu, na autobusnoj stanici, ni nema; jednostavno, danas ne radi ili u nekom izgužvanom krevetu smišlja način kako bi otišla bez pozdrava.
A možda se sklonila od neželjenih pogleda znatiželjnika koji svoj vid testiraju na njenom zategnutom dupetu.
Priča
Eno je. Vidim je. O bože. Danas je…
Da. Radim na betonskoj miješalici. Onaj tko nikada nije radio taj posao rekao bi da je to lak posao, za one bez mozga i perspektive, ali takvo površno razmišljanje rezultat je nepromišljenosti i pretjeranog izdizanja sebe kao pametnjakovića. Ali samo ću mu reći: «ne trči pred rudo ako si konj, a ako nisi, ne kudi tog konja ni ikojeg drugog kojeg nisi nit jahao nit mu vidio zube».
Lako je lopatom bacat šljunak. Najlakše. Lako je i vodu lijevat. Ali cement… e to je malo teže. Ne jednom, nego tri puta, napravih od miješalice ventilator. Progutalo mi ždrijelo lopatu i okreće je, a ja blentavo skačem i pokušavam uhvatiti držalo. Pa kad ga nakon nekog vremena uhvatim i istrgnem lopatu iz usta zmaja koji riga beton, i uvidjevši da je alat iskoristiv jedino za uzgoj graška, uzimam blajštift, pljujem mu u špic i pišem u bilježnicu još jedan nepredviđeni trošak. Na kraju mjeseca imat ću plaćene sendviče od pola kruha i petnaest deka tirolske. I ništa više.
Danas je predivna. Danas tankom štiklom uništava trud neimara koji su prošli tjedan šarenim ciglama popločili nogostup, a zamamnim mirisom uništava trud debilnih tinejdžera koji su pijani razbacali smrdljivo smeće.
Tu neodgojenu telad treba šamarat. Preventivno ograničeno nasilje? Da. Obrazovanje navlačenjem ušiju i kose. Svakako. Terezijansko-spartanski odgoj (bez produbljivanja istospolnih odnosa u svrhu «ljubavnici stavljaju ruku u vatru jedan za drugoga») s malim modifikacijama – dopušteno, ponekad poželjno.
Samo… zašto nosi sunčane naočale kad je djelomično oblačno? Ne skriva li ispod tamnih stakala neko voće od kojeg se dobra rakija destilira?
Nabacam tri naprama jedan, pet puta, i zapalim cigaru. Sunce prži, kazaljka tjelesne tekućine ulazi u rezervu, gdje je pivo, jebote? Ja kao da sam izrod u ovoj maloj zidarskoj zajednici. Konobar koji poslužuje beton rado bi bio ugostiteljski konobar koji ispija ostatke sa stolova preračunatih lakomaca.
Ostavim miješalicu da žvače i odlazim po pivo.
Nakon što bivah izjeban zidarskim forama («jesi našao mjesto? Kakvo mjesto? Gdje ćemo te jebati» etc, etc) vraćam se miješalico tebi, tebi pod razlio se beton. Svih petnaest lopata šljunka, pet lopata cementa i osam litara vode čeka da glavom uronim u nj i prekrižim barem dva dekagrama tirolske.
Ljubomorni ljubavnik?
«Rekao sam ti da ne trpim da se družiš s drugima»
«Ja i Kruno smo samo prijatelji»
«Nema muško-ženskih prijateljstava. Muškarci hoće samo jedno – jebati»
«Družit ću se s kim hoću. Ne možeš mi to braniti. Nismo u braku. Mi se samo po potrebi jebemo»
«To ćemo još vidjeti»
Dolazi majstor i jebe mi sve po spisku. Kaže da je beton rijedak. Kako rijedak kad stavljam tri naprama jedan. Tko ti je rekao tri naprama jedan majmune? Pa taj i taj. On je budala kao i ti. Pa koji kurac, ovaj mi kaže ovako, onaj onako, ma koji me kurac jebete u mozak. Slušaj ti konju slinavi, skrati tu tvoju poganu jezičinu jer ideš doma, nema dnevnice i nema više posla za tebe. Ili radi kako ja kažem ili se goni.
Ne. Nisam buntovnik kojeg boli kurac. Meni lova treba. Kako da pozovem onu djevojku na piće, ako nemam ni za tirolsku?
Začepljujem gubicu i pokunjeno punim miješalicu.
Prolazi pokraj mene kao da ne postojim. Sigurno se grozi tipova kojima je odjeća ponekad uprljana. Sigurno se grozi i taloga života pod noktima. Kako bi moja žuljevita, mukom ispucala ruka izgledala u mekoj i njegovanoj kosi? A tek grubi dodir težačke kože koja nema osjećaja za nježan dodir kremicama i pilinzima tretirane puti? Postoji li uopće ikakva šansa da jedan zidarski konobar uspostavi ikakav kontakt s ovakvim dražesnim bićem?
«Bok»
Ja sam potencijalni neprijatelj, nasilnik, klošar, prosjak.
«Ja sam Siniša»
Ja sam nametnik, dosadnjaković, seljačina, primitivac.
«Ovaj, ne znam kako da…ehm… jesi li možda za piće?»
Ja sam kreten, debil, umišljena kuga, malouman.
«A, onda ništa, oprosti na smetnji»
Ja sam popušio, pojeo najveće govno, zagrizo u truli krumpir, nesvjestan svojeg položaja u društvu.
Ponekad, kad nema posla na miješalici, pomažem u armiranju. U mojoj zidarskoj družini mnogo je zajebanata. Njihove su šale sirove, sirovije od njihovih kletvi.
«Daj mi dodaj ta kliješta»
«Ova? U pičku materinu, o jebem vam sunce da vam jebem!»
Idioti se valjaju po daskama i željezu od smijeha, suze im naviru na oči. Baš kao i meni. Netko je upaljačem grijao dršku kliješta.
Neće iskočiti mjehur jer naša je koža pretvrda čak i za opekline, a kako ne bi za ono nedostižno biće.
«Što hoćeš? Rekla sam ti da me više ne zoveš»
«Oprosti, bio sam malo uzrujan. Posao i te spike»
Sad slijedi muljaža većih razmjera. Blagoglagoljivost, iskustvo jednog muljatora koji prodaje maglu, poslovno i privatno.
«Neće se više ponoviti. Znaš da te volim»
«Ne, ti mene ne voliš, ti me hoćeš samo jebati»
«Nisi u pravu, nimalo»
I onda ona nakon još par redaka smekša, on joj obećava brda, pašnjake i krda, putovanje za vikend «ti i ja, more, zalasci i izlasci».
Ona pristaje.
E baš je glupa.
Post je objavljen 06.02.2007. u 22:34 sati.