Marketing
"Đelem đelem"
Evo, nakon što sam pročitala kritike o koncertu Vaya con Dios ostadoh začuđena jer bih se ipak s većinom toga složila.
Bila sam na 1. koncertu 4.2. u 17h, KD Vatroslav Lisinski. Vrijedilo je poslušati Dani i "dečke" koji su odlično svirali. Na trenutke bih se divila glasu dotične lady, zatim bih osluškivala gitaristu i pitala se zašto ja nemam takav talenat u sebi, a zatim bih počela zijevati radi posljedica protekle noći...
Zapravo, koncert je bio takav da nije bilo previše uzbudljivosti, ujednačen ritam od početka do kraja,rekla bih previše ozbiljan za mene (ne radi glazbe, već taj cjelokupan dojam) pa su me "zabavljale" hostese koje su neumorno trčkarale okolo i upozoravale publiku da ne smiju fotkati.
Kako sam sjedila otraga znala sam svaki njihov sljedeći korak. Dok bi negdje nešto blicnulo one bi spremno upalile svoju bateriju, osvijetlile dotičnu osobu i zaprijetile da će zvati šefa. Naprosto, jako uzbudljivo. Pa i kad sam se pokušala koncentrirati i poslušati izvrsnu Dani, one bi me spremno omele trčkarajući okolo. Tek je jedna bila izuzetak pošto se uživjela u koncert, povisila glas, a svi smo se okrenuli da vidimo tko to "urliče". Ma svaka joj čast na tome jer su svi bili tako ukočeni, a ona se samo nasmijala i rekla: "pa kad mi se sviđa pjesma".
No, jedna hostesa je bila posebna kojoj posvećujem cijeli ovaj post.
Naime, prije samog koncerta na porti me dočekala hostesa od koje sam tražila kartu na svoje ime. Mahala sam osobnom i neprestano govorila svoje prezime, a ona je listala i listala. Već sam se zabrinula, kad je napokon uzela jednu kuvertu, otvorila je i pokazala tri ulaznice. Ja sam klimnula i kuverta se već našla u mojoj ruci, iako sam zapravo tražila jednu ulaznicu. Bilo je jasno, uzela sam tuđe ulaznice, tribine, 2. red, svaka je koštala 260 kn…
Umislila sam prije koncerta da me neće dočekati ulaznica i skoro sam pogodila, možda sam zbog tog straha i spontano uzela tuđe ulaznice, ne znam.
Uglavnom, malo sam se kolebala što napraviti, sms-ala frendici, a onda se vratila natrag i rekla hostesi da mi je dala tuđe ulaznice. Nije rekla ni hvala, nije me ni korila, pa čak nije ni pogledala jesu li unutra tri ulaznice, ništa, kao da se sve to nje ne tiče. A pitam se što bi bilo da se lik koji je kupio ulaznice pojavio u trenutku dok su ulaznice bile kod mene?
Mislim, ima tu moje krivnje što sam ih uopće uzela, bojala sam se da moje nema (taj osječaj mi je pomogao da se sjetim kako bi se osječao vlasnik ulaznica) ,ali to je mogao biti i netko drugi tko ih ne bi ni vratio, bilo što. Ali stvar je u tome što ta dotična hostesa nije uopće tražila osobnu, nije me ni poslušala dok sam govorila svoje ime. Prezime se razlikovalo u jednom slovu, ali je glasilo na nekog gospodina, a nije joj smetalo ni što ja uporno govorim svoje ime.
E sad da skratim, nakon što sam joj objasnila da sam svoju ulaznicu dobila tu i tu, onda me je tek poslala na drugi štand gdje sam digla svoju ulaznicu od 240kn i zauzela svoje mjesto. A taj neki Alan ili Alen je mogao ostati bez svojih mjesta radi tuđe neodgovornosti. Ali valjda je bilo najvažnije to da ta ista hostesa hoda okolo i ometa ljude dok na trenutke žele uživati u intimnoj izvedbi Vaya con Dios. Ta, opet da kažem, ista hostesa mogla je otići s vragom i netko drugi je mogao pozvati šefa za puno ozbiljnije stvari od fotkanja.
No unatoč toj angažiranosti, tijekom najuzbudljivijeg dijela koncerta, a to je kad se publika napokon digla na noge (a ja jedva dočekala misleći da to ovaj put neću doživjeti) za vrijeme zadnje pjesme Nah Neh Nah, požurila sam naprijed, uzela svoj fotić i uspjela snimiti nekoliko fotki, pa eto joj sad…
Post je objavljen 06.02.2007. u 23:15 sati.