„I baš kao da poznati putovi, obilježeni na istom nebu, mogu isto tako odvesti čovjeka u zatvor kao i u nedužne snove…“(Stranac)
Unatoč pokušaju demantiranja neizbježnih činjenica i sentencija koje su se kao kule od karata slagale u mojoj glavi, nestabilne na neki pravilan način, samoinicijativno sam počela čačkati po sivim stanicama razvlačeći ih poput špageta u namjeri da osvjetlam vlastitu savjest, ali jedino čemu sam se osvjedočila bilo je konstantno odmatanje i namatanje tih istih sivih stanica, sada oblikovanih u klupko kojim se igrala bolesno okrutna mačka pokušavajući svojim kandžama prekinuti sivu nit i sve pretvoriti u prokleti relativitet.-hehe opet me uvatilo dobro raspoloženje…
Neman ja šta za reć…. Osjećam intenzivni histerični porast negativnih slijepih nagona…ma ipak ću se ja samo nastaviti smijati…ne znan zašto, ali u zadnje vrime iman vizije malih rozih prasaca koji leže na suncokretu…i, šta je najgore, smatram to iznimno smiješnim…
Osvjedočila sam se potpunom pomračenju ljudskih vrednota, nezamislivoj okrutnosti i konstantnoj inferiornosti naspram okoline-je, moš si mislit…
U tom bespoštednom sistemu samotnih sutona, hladnih zima, prevrtljivih proljeća, nesnosnih ljeta i propuhanih jeseni gubila sam se u indiferentnoj svjetini, postajući samo djelićem nečeg što me nikada nije priznavalo kao jedinku, kao jednakovrijednog pojedinca. Ipak, osjećala sam da u sebi nosim nešto što me uzdizalo iznad sve te gomile mediokriteta, ali opet me istovremeno paradoksalno svrstavajući na samo dno-ledeno mi je prstima…
Razmišljajući o svojoj biti opažam koncentrične krugove gluposti-woohoo, ja san podvojena ličnost…
Tada sam uhvatila smisao za kažiprst lijeve ruke i naredila joj da se zaustavi. Sav proces razmišljanja oblikovao je jednu jedinu zdravu primisao : sada znam da nakon školovanja ne želim naći posao koji će iz dana u dan biti prokleto monoton u svojoj identičnosti i ispraznosti, da ne želim živjeti na periferiji ili u nekom predgrađu okružena čoporom djece i mužem šovinistom ili uštogljenim tradicionalistom koji smatra da je ženi mjesto nad štednjakom i da ne želim živjeti u iluziji da me takve stvari čine sretnom i zadovoljnom- slažem se s ovim šta san upravo napisala-dvostruko slaganje…ajooooooooj…
Post je objavljen 06.02.2007. u 21:55 sati.