Već po zvuku mobitela znala sam da je ona i osmjeh se razvukao na mom licu.
Glas sa druge strane bio je vedar, pun planova.
Odmah je prešla na stvar;
„Znaš onu knjigu koju sam ti poklonila?“
(Pomislih u sebi-Koju od zadnjih deset? Shvatili ste već čitajući ovaj moj blog, ja doista volim dobru pisanu riječ a ona je cijeni više od mene).
Onu Velimira Grgića „Jegulje, grah, bukkake“.
O da, kako to mogu zaboraviti, riječ je o knjizi koja opisuje japanske fetiše.
E pa, sutra je predstavljanje njegove nove knjige „Katane, lignja, bradavice“ o Japanskim filmovima i prigodna projekcija filma „The Glamorous life of Sachiko Hanai“.
O čemu je riječ upitah?
Aktivistička pinku komedija s kloniranim prstom Georgea W. Busha i njegovim aktivnostima u životu simpatične djevojke.
A i nedostaješ mi, nudim vikend iz snova. Samo dođi.
Tajac, pa njeno ponovno pitanje
„Hallo, jel me čuješ? Jesi na liniji? Hoćeš li doći?Je si nestala?
Ne dao Bog,već se pakiram malena moja…
Zašto to morate pogledati?
Djevojka dobije metak u čelo i preživi pa u rupu gura klonirani prst Georgea W. Busha (s noktom obojanim u američku zastavu), nakon čega postaje genije koji čita filozofiju, citira Kanta i Sartrea, koristi Noama Chomskog kao afrodizijak, a odmah potom i ševi sve pred sobom, s odgođenim djelovanjem osjeta.
Zvuči nevjerojatno? I više je od toga.
Osim što je jedna od najbizarnijih pinku eiga svih vremena,
‘The Glamorous Life Of Sachiko Hanai’ je postao i neočekivani festivalski favorit na Zapadu, u trajanju za taj žanr inače neobično dugih 90 minuta.
Pinku filmovi su čudo, u njih možeš staviti što god želiš: politiku, komediju, sve, najvažnije je da su unutra scene seksa.
Iako su Japanci poznati po svim mogućim okrutnim scenama nasilja, gotovo nikada ne prikazuju eksplicitne scene sexa.
Po objašnju samog autora, film je utemeljio na japanskoj mangi
‘The 3 Eyed Boy’, koliko i na Woody Allenu.
Ova urnebesna, originalna, intelektualna i neponovljiva musaka sadrži i sjevernokorejskog špijuna, figurice svega i svačega, Bushovo urnebesno ukazanje na TV-u, debele agentice i jedno veselo iznenađenje nakon odjavne špice.
Sve u svrhu borbe za svjetski mir i dobar seks.
Ludilo i sasvim dovoljno za jednu nedjeljnu večer kojoj prethodi šetanje naše beštije Britancem uz razgledavanje sajma antikviteta, a završava večerom u mom omiljenom kineskom restoranu „Asia“ i još nečim što bi bilo pre otvoreno za pojmove ovog mog bloga koji ipak služi meni kao hrana za srce, podsjetnik za dušu i nemirnu misao koja me vodi kroz život.
Eto napisah nešto ne tipično za mene, a sve u svrhu priče koja bi se trebala zvati „Moj ugao“.
Ne znam koliko sam se približila zamisli onih koji su nam temu zadali, ali je to o čemu sam pisala definitivno ugao u kojem u zadnje vrijeme provodim najviše vremena.
Što doslovno- fizički, što mentalo zbog raznoraznih zapreka koje me priječe da moj ugao postane moja svakidašnjica.
A sad mi preostaje da odradim još jedan zadatak koji sam dobila od vas dragih blogera ,a nikako ne stižem.
Obećah napisati mojih 5 MEME.
Dakle,
5 stvari koje o meni niste znali;
Sa četrnaest godina dobila sam i zaljubila se u dvije najdraže stvari u mom životu.
1. Našla sam napuštenu macu i zaljubila se u nju na prvi pogled, imam je još i danas.Ima sedamnaest ljudskih godina (za mačje pojmove to je jako puno oko 76g.). Sada je već jako stara, sjeda je i prošle je godine izgubila maternicu i jedno oko. Ja je volim riječima neopisivo i smatram je ravnopravnim članom obitelji.
2. Sa četrnaest godina tata mi je kupio moj prvi motor Tomosov BT50, odonda su motori i vožnja njima moja velika ljubav.Obožavam taj osjećaj slobode, ukrotive snage i ludila kad među nogama osjetim 750 kubika, a još draže mi je kad se sredim pa na svoj chopper sjednem sa štiklama i raspuštene kose.Nema većeg gušta i svjesnijeg osjećaja trenutne moći i životne ljepote.
3. Volim sve što je povezano sa bilo kakvim divljim izazovom, ali ta moja adrenalinska ovisnost u životu me koštala. Tako me do sada uspio zgaziti(doslovno preči preko mene) automobil i uspjela sa pasti sa aviona. To je rezultiralo sljedećim lomovima- dva puta gležanj,pet puta uganut, slomljen kuk, povreda koljena i kičme, slomljena ruka dva puta, slomljena ključna kost, slomljen nos i slomljen zub. Osim kad se mijenja vrijeme, vidljivih posljedica na meni nema;)
4. Kao mala bolovala sam od disleksije i doista sam se namučila učeći čitati.I dan danas kad na radiju čitam vijesti osjećam mučninu u želucu.Pokušavajući svladati čitanje kao mala rodila se moja ljubav za čitanjem knjiga i pisanjem.
5. Znam da se to nebi reklo iščitavajući ovaj moj blog, ali kad meni pukne film onda je to doista opako izgleda. Ja nemam predodžbu o tome, jer mi se smrači ali oni koji su to doživjeli tvrde da je to nešto najstrašnije što su imali prilike doživjeti.
Eto, odradih svoj dug. Jer obećanje je obećanje.
Kad smo kod toga, obećah da ću učiniti dobro djelo ponukana tragičnom smrću Ane Rukavine.
U subotu 10. veljače ću i to obećanje izvršiti.
Vjerujem da se o dobrim djelima ne priča, ona se dešavaju i kad se učini što se učiniti može ne treba to isticati.
Ipak riječ je o akciji koju sam zajedno sa mojim radijom i u suradnji sa zakladom Ana Rukavina pomogla organizirati u mom gradu.
Pa tako ako ste u subotu između 10h-16h u gradu Puli svratite na glavnu gradsku tržnicu i dajte krv za upis u hrvatski registar dobrovoljnih davatelja koštane srži.
Samo zajedničkim naporima možemo uspjeti u razvoju registra i izgradnji banke matičnih stanica koji će uslišati molbe mnogih koji u tišini svojih bolničkih soba ne žele ništa više doli običan život baš ovakav kakav sam nešto iznad opisala, a kojim sam hvala dragom Bogu blagoslovljena.
UPDATE;
Akcija prikupljanja uzoraka krvi za ulazak u registar dobrovoljnih darivatelja koštane srži uspjela je u potpunosti:))
Odazvalo se točno 576 ljudi u mom gradu, što je više nego su iz zaklade očekivali obzirom na veličinu moga grada.
Ja sam uživala u obavljanju dobrog dijela,a kao nagradu upoznala sam čak dvije inspirativne i hrabre žene.
Jedna je majka Ane Rukavine, zadivila me njena hrabrost i toplina.
Druga je blogerica koju znate pod imenom "U ime" , odavno nisam sa nekim sa toliko lakoće pričala, smijala se, ona je pravo otkriče, jedna je od onih ljudi koji vas inspiriraju da iz sebe izvlačete samo najbolje.
Draga, hvala ti na tome. Gušt je sa tobom piti kavu,tvoj osmijeh vedri dušu:)
I još jedan si dokaz da je ovaj blog jedna izvrsna stvar koja mi se desila.
Post je objavljen 06.02.2007. u 20:12 sati.