Svoj prvi post posvetit ću meni osobno najvećoj grupi tog vremena - Azri.
Azra je kultna ex-yu rock grupa osnovana 1977. g. Nazvana je po istoimenoj pjesmi Heinricha Heinea. Azra svoj kultni status stjeće upornim beskompromisnim nastupima, prvenstveno u Lapidariju i Studentskom centru, a Štulić postaje glasnogovornikom generacije.
Prvi single snimaju u svibnju/lipnju 1979. na kojemu se nalaze pjesme Balkan i A šta da radim. Prvi album Azra snimaju u proljeće 1980. Taj album osigurava grupi čelno mjesto na domačoj sceni. Za slijedeći single Lijepe žene prolaze kroz grad, Štulić uzima Hasanefendica koji je bio producent i njihovog prvog albuma, ali već od slijedečeg albuma Sunčana strana ulice snimljenog u veljači/ožujku 1981. producentom svih kasnijih ploča će biti Branimir Štulić. Potvrda kvalitete i značenja Azre, kao i potpune odanosti publike, dolazi iste godine u vidu trostrukog živog albuma Ravno do dna i sedam uzastopnih rasprodanih koncerata u Kulušiću. Nakon snimanja Filigranskih pločnika u ožujku/travnju 1982. godine, Štulić i Azra izdaju jos jedan single, E pa što. Slijedeća dva albuma Kad fazani lete i Krivo srastanje Štulić i Leiner snimaju u Frankfurtu 1983. bez Hrnjaka, koji napušta grupu i prestaje se baviti glazbom. U razdoblju 1986.-1988., nakon čega grupu napusta i Leiner, objavljene su još tri ploče Azre: It Ain't Like in the Movies At All, s večinom starim pjesmama prepjevanih na engleski, snimljen u Nizozemskoj, Izmedju krajnosti, snimljen u Zagrebu, na kojemu uz Štulića i Leinera sviraju jos i Jurica Pađen (gitara) i Stephen Kipp (bas gitara). Ista postava je na turneji 1987. snimila četverostruki live album Zadovoljština koji je nedavno izasao kao dvostruki CD u izdanju Croatia Recordsa.