Danas nisam imala volje raditi pa sam citala novine na netu. Naidjoh tako na vijest o tome da su ruskog bivseg naftnog magnata Mikhaila Khodorkovskog optuzili za za pranje 25 milijardi dolara. Boze mili, koliko je to para!? No, nisam ostala iznenadjenja zbog iznosa, nego zbog toga sto mi se vec godinama cini da u Rusiji, u kojoj od demokracije nam bas mnogo, osim proklamatorno u tekstu ustava, pa nekako i previse smrdi da se ovdje radi o namjestenom sudskom procesu. Jos jednom, jer Khodorkovskyje vec osudjen za prijevaru i nepalcanje poreza sa svojim kompanjonom simpa imena Platon prosle ili pretprosle godine, i to na 8 godina koje guli u Sibiru. Sta cu kad mi je covjek zgodan, pa sam isla malo cackati po interntu i naletila na njegovu stranicu. Dobro, obogatio se silno i izneneda. Ali nije li i Todoric i Tedeschi, koji mi se pricinjava (po izgledu) ko hrvatski pandan Khodorkovskom, pa njima niko nista? Nakon sto sam probavila prosle godine knjigu ubijene ruske novinarke Politkovskaje, nemrem vise smisliti ni sliku KGBovca Putina i sklona sam vjerovati trdnjama sa stranice Khodorkovskog kje sugeriraju da ga je Putin maknuo sa scene jerbo je ovaj poceo financirati oporbu. Ljudi moji, a vecina zemajala europskih cuti, samo cuti, i prihvaca Rusiju za partnera… Plin, nafta, interesi.
No, iako stvarno htjedoh usputno spomenuti zgodnog Rusa, jer nastavih citanje o tome kako razjedinjeni HDZ u BiH onemogucuje formiranje vlade. Jooooj, pomislih kretana, do jucer jarani i ideologijski istomisljenici, sad postase neprijatelji. A onda, u starom broj Globusa naidjoh na izjavu Dodiga, premijera Republike Srpske, quasi-drzavice s kojom granicimo na isotku. Dodig tvrdi da “službena politika RH zagovara koncept po kojem bi Bosna trebala biti građanski uređena, što je apsolutno neshvatljivo da tako govore - zbog samih Hrvata koji takvo što naprosto ne žele BiH. Nas Srbe i ne moraju voljeti, ali... Mislim da u Hrvatskoj više govore ono što od njih žele čuti Bruxelles ili neke druge destinacije u Europi, umjesto da pomognu ovim ljudima ovdje.“ Kakva rukavice u lice, al istinita. Naime, koliko god se Rvacka u devedesetima petljala u sve i svasta preko granice (tj, u granicama tadasnje, a sad rahmetli Herceg Bosne), sad nam premjera i predsjednik kukurjecu kad god imaju prilike: „Problemi u BiH su stvari unutrasnje priprode i tamo se trebaju rjesavati“, no to ne zanci da Sanader uspjeva iza kulisa i raznoraznim kobajagi reformiranjem politickih platformi europeanizirati bosansko-hercegovacki HDZ tako sto ga podjeli na dva dijela i time znacano oslabi hrvatsku poziciju, koja jedino stabilna moze zagovarati interese jednog od tri konstitutivna naroda.
Cinjenica je da su rijetke multietnicke politicke stranke poput SDP-a i Silajdjiceve Stranke za BiH. I nije to bez razloga. Na vlasti su od osamnostaljenja drzave nacionalisticki blokovi: HDZ, SDS i HDZ. Zasto? jer narod tako zeli, "Svojima" vjeruje, a "Drugom" ne vjeruje. Pokusaj instaliranja ne-naconalistickih stranaka na vlast koji je medjunarodna zajednica isprobala izmedju 2000-2002 pokazao se neodrzivim, jer su vec na izborima krajem 2002 biraci poklonili povjerenje starim, dobrano iskusanim i dokazanim nacionalistma.
I sta sad? Treba li zobg toga sto u BiH vecina stanovnistva prvenstveno demonstrira politicko-etnicku lojalnost smatrati ih azdajama i vukodlacima? Je li moguce da je tako malo uljudjenih, civiliziranih, ne mogu ne napisati „europeaniziranih“ BiH gradjana koji ne misle na boljitak svoje djece u bogatoj, stabilnoj, europskoj BiH? Jest, moguce je, ali ne zato sto su Bosanci i Hercegovci ekskluzivirali nacioanlaizam. Ovakve podjele na nacionalisticke blokove moguce je naci u SVIM drugim multietnickim politickim zajednicama. Na primjer, u Juznom Tirolu, gdje zivjeh, na vlasti su vec desetljecima nacionalistička Südtiroler Volkspartei za koju glasuju skoro svi pripadnici njemacki govorece manjine, dok talijansko stanovnistvo svoje glasove daje stranci Alleanza Nationale, dakle talijanskim nacionalistima. U Belgiji djeluju flamanske i valonske politicke partije, kao i dvije njemacke (jer tamo zivi i njemacka manjina), ali i doduse nesto mjesanih, koje ne zauzimaju opce mnogo mjesta u parlamentu. U Nizozemskoj su rascjep u politickom zivotu i blokovska podjela društva uvjetovani razlicitoscu vjera: za Laburististicku stranku glasaju katolici, za Liberale glasaju protestanti.
Slicno ovom argumentu objasnjava politologinja Mirjana Kasapovic u svom clanku “BiH: Deset godina nakon Daytona” objavljenom u brou 9 mostarskog Magazina za političku kulturu i društvena pitanja-Status. Kasapovicka najprije, u teorijskom dijelu o konsocijacijskoj demokraciji, objasnjava primjere tzv. pluralnih ili podjeljenih drustava, a potom objasnjava situaciju u BiH te zakljucuje da je BiH je suocena s tri nacelne mogucnosti izbora: "1. podjelom drzave na tri zasebne, homogene nacionalne drzave, 2. preobrazbom podijeljenoga u nepodijeljeno drustvo pomocu asimilacije, ili 3. prihvacanjem pluralnog drustva i konsocijacijske demokracije." Treca se mogucnost cini najvjerojatnijom, jer medjunarodna zajednica nece dopustiti cjepkanje BiH (sta god prposni Dodig trkeljao u predizbornim govorima!), a ne postoji izvjesnost asimilacijske snage ni jedne od tri etnicke grupe. Stoga sam i sama zakljucila, koliko god mi se nekoc cinilo ispravnim inzistirati na gradjanskoj BiH, da je jedino suzivot, politicka suradnja medju etnickom grupama kroz konsocijacijski oblik demokracije jedino moguce rjesenje za opstanak BiH, ali i razvijanje lojanosti njezinog stanovnistva prema drzavi. Kad su pripadnici etnickih grupa zadovoljni u drzavi u kojoj zive nece im padati na pamet iredentizam. Stoga je jednako nuzno ekonomsko ozdravljenje, koliko i politicko-ustavne reforme koje ce omoguciti funkcionalnu drzavu.
Ergo, toliko nuzna reforma ustava tek predstoji. Na zalost, posjedujem neke informacije koje ukazuju na to da rjesnje ovog vaznog pitanja za opstanak i boljitak BiH nece biti orkestrirano od strane Europske komisije (toliko o tzv. Zajednickoj vanjskoj i sigurnosnoj politici), vec ce opet Amerikanci pokusati oblikovati povijest na Balkanu. Navodno ce americki veleposlanik ponovno ici s prijedlogom koji je bio odbacen u listopadu prosle godine. Blesavo je vjerovati da taj prijedlog ima ikakve sanse biti usvojen sve dok Silajdjic zauzima mjesto u trojnom predsjednistvu i zagovara gradjansku drzavu. Naime, americki prijedlog ne predvidja (jos) uspostavljanje gradjanske drzave gdje bi se ukinule etnicke kvote i gdje bi svaki gradjaninin imao prilku glasati za neetnicki profilirane stranke. No, to nije BiH relanost. I nisu Amri glupi da s takvim prijedlogom idu, jer shvacaju da je takva BiH ocito nemoguca, tj da je vecina stanovnostva ne bi bila spremna prihvatiti. Nije doduse ni ovakva kakva je sad dobra, ali je odraz strahova i nada njezinog stanovnistva. I to mi se cini jedina polazna baza za dugorocno odrzivo rjesenje. The rest is yet to follow....
Post je objavljen 06.02.2007. u 18:02 sati.