SLAVLJENJE BOGA JE ŽIVOT, I ŽIVOT JE U SLAVLJENJU. KADA DUŠA JEDNOM UPOZNA SPASITELJA, VIŠE GA NE PRESTAJE SLAVITI I VELIČATI.
¨Hvalit ću te, Jahve među, narodima,
među pucima tebi ću pjevati,
jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka tvoja vjernost.¨ (Ps 108, 4-5)
Piše: Sanja Golubić
Možda ste bili na nekom od karizmatskih susreta pa ste vidjeli ili čuli kako se živi Bog slavi. Svidjelo vam se ili ne, sigurno niste ostali ravnodušni. U Starom Zavjetu vidimo da su svećenici prilikom prinošenja žrtve slavili Jahvu: Na primjer Mojsije. Ili kralj Davidov koji je pjevao i plesao pred Kovčegom Saveza. Vidimo da se već tada na različite načine slavilo Gospodina.
U Novom Zavjetu po Isusu Kristu mi postajemo kraljevsko svećenstvo, pa kao što su svećenici u Starom Zavjetu budno pazili da se ne ugasi vatra na žrtveniku za žrtve paljenice, tako i mi moramo svakodnevno i hvaljenjem i slavljenjem raspirivati vatru i žar Duha Svetoga u našim srcima. (vidi Heb 13)
¨Sve što diše
Jahvu neka slavi! Aleluja!¨ (Ps 150,6)
Bog nam po svojoj riječi kazuje što da činimo. Na taj način mi mu dajemo slavu, zahvaljujemo mu za sve što nam je učinio. Za spasenje koje nam je dao po žrtvi i muci svoga sina Isusa. Mi mu iskazujemo štovanje, veličamo čudesna djela, dozivamo njegovo kraljevstvo u svoja srca, obitelji i zemlju. U našim je rukama moćno oružje kad slavimo Gospodina, oružje za napad i obranu, jer njegova prisutnost ( prisutnost Duha Svetoga) dolazi i oslobađa nas od bolesti duha, duše i tijela: Gospodin čezne za duhom koji se nastanio u nama. Slavljenjem i obožavanjem naša se duša sjedinjuje s našim Stvoriteljem.
Vrste slavljena su:
1) osobno i
2) zajedničko
Kaže se da dvostruko moli onaj tko pjeva!
Naše osobno slavljenje, uzdizanje i rast u Duhu trebali bi biti na prvom mjestu u našim životima da bismo to u zajedničkom slavljenju mogli podijeliti s drugima.
Načini slavljenja:
1) pljeskanje rukama (Ps 47,1)
Pljeskanje i klicanje oslobađaju Božju slavu, silu
2) klicanje – glasno slavljenje, u sav glas vikanje Aleluja
Dobar je primjer osvajanja Jerihona. Koliko takvih zidina treba srušiti u našim srcima?
3) slavljenje glazbalima (Ps 150)
4) slavljenje pjevanjem (Ps 47,7)
Pjevati Bogu svim srcem svojim, svom snagom svojom i svim umom svojim.
Slaviti Gospodina na drugim jezicima. (1 Kor 15,16)
Bog ne gleda glas nego srce.
5) podizanje ruku (Ps 134,2)
6) slavljenje plesom (Ps 149)
Prepreke u slavljenju
1) osjećaj nedostojnosti
Ako je duša opterećena grijehom, teško će moći slaviti Boga. Potrebno se iskreno pokajati, svjesno prihvatiti oproštenje pa početi slaviti Gospodina bez obzira na osjećaje.
2) lijenost
Često nam dolaze misli kako ne treba da slavimo, ne da nam se…..Samo kreni! Duh Sveti će učiniti svoje.
3) osjećaj nelagode
Dolaze nam misli: Ne mogu dignuti ruke, što će drugi misliti o meni? Loše pjevam…. Bog ima odlične ¨filtere¨ u ušima. Bitno mu je tvoje srce. Počni ga slaviti!
4) ljudski obziri
Ne gledaj ljude! Gledaj Boga!
5) ponos
Ne treba da ja to radim. Neka drugi slave, ja sam završi(la)o fakultet i to ne bi bilo u skladu s mojim ponašanjem. Bez obzira što mislili, Gospodin je zapovjedio kroz svoju riječ da ga slavimo. Što su Pavao i Sila učinili kada su bili u zatvoru – nisu plakali i jadikovali, kao što mi činimo kad smo u problemima. Znali su tajnu i snagu slavljenja i okovi su spali. Bili su slobodni.
Bez sjetve nema ni žetve.
Bez slavljenja nema ni blagoslova.
Podignimo svoja srca, glas i ruke prema Bogu
Neka se podigne ovaj narod prema Gospodinu da bismo bili blagoslovljeni i da bi naša zemlja bila podignuta iz duhovnog i materijalnog praha.
SLAVIMO GA SVIM SRCEM!
Post je objavljen 06.02.2007. u 15:48 sati.