Marketing
Sacrifice
Utorak je..sad bi trebala biti u školi,ali ne zavezana za stolicu...sada moj razred kreće prema blonici,idu na sistematski..,pa sam odlučila propustiti taj dio..radije bi išla sama,nego s kokošima iz razreda..ne zaslužuju vidjeti moje dude..buahaha..kralježnica mi je u kurcu,da znam,ne treba mi nitko to govoriti..možda bi trebala nositi naočale,ali ne želim vidjeti..a stopala,još stojim,jelda?a baš sam se oprala,uzalud..odma se idem baciti u blato...ujutro su mi starci upali u sobu..neznam opće kak su me se sjetili,skužili da nisam išla u školu..nadam se da neće biti previše diskusije oko te teme..baš danas mi cure bale,ko da je nos znao da sam doma..prije dva tjedna sam predložila ocu svom da kupi karticu od 512mb,za mp3,150kn..jeftino čak..kad vidiš dođe on jučer s 1gb! Pitam ga otkud sad to,on kaže da je ostao jedan neprodan..cijelu noć sam stavljala pjesme,nemreš vjerovat kolko toga stane..a mali je,negdje 3-4cm (ne,nije 17)..jezzzivo..inače nevolim tu malu elektroniku,al ko bi se žalio? Sad se osjećam ko da se moram iskupiti...nekak nemam volje ni za čim..sretna sam na trenutak...neznam otkud ovaj osjećaj praznine..jada..dosade..neuspjeha.želje za...fuj..mrzim bit u bedu..a ovaj pjesmuljak dole..sacrifice..nemojte me niš pitat,moja sramota...ova druga je za vas!dobila sam jučer 2 iz tjelesnog...tjelesnog!.iz čega? Iz bacanja odbojkaške lopte u zrak,onak,dodavanje sam sa sobom.prstima..nije fer,stvarno,od nas 36 učenika ima 3 četvorke,ostalo je bože sačuvaj..a trudili smo se svi..jednu curu je lopta pogodila u nos,druga je pak loptom pogodila učitelja u glavu i strgala mu naočale..sve u svemu,vrlo zanimljiv sat..zar se ne bi trebao gledati trud,a ne talent? Ipak je većina nas rođena s dvije lijeve noge,spiganim prstima i sl..a još smo i dobro radili..taj profač jedva odgurne loptu od sebe,a njega su stavili da nas ocijenjuje..fuck the system!
Sacrifice
At first i wanted you,to be mine
Love dies,sense changes
then i thought we could be friends
but i guess you don't know what that means
or you refuse to see the truth
yes,that's what it seems
so go on an keep telling yourself that you love me
when i know that you don't
you just can't be alone,not again
not like this,with fucked up memories
I know who you are:sacrifice
standing black and ignored
poor and atonic,still bored
attracted to misery and pain
inside,making your own lies
want for once to be seen
Even in the basic part of your brain
lies a denial,on which you depend on
but in there,is no gain
now i want you to know,how i feel sorry for you
just desclaim me,drop your fake face
and admit that it's your fault too
since for this shit,it takes two
One day you'll see,just how wrong and supid
you've been,to think i would fall for a fake smile
trying not to see,thinking twice,not so sure..
boom!
not crazy,seeing it all,the past and the future
i saw you crying tears of ice
I see you drown,my foolish sacrifice
taking me with you,forgeting to breath
this is where it ends,see you in hell
..ovo sam morala stavit,da se bolje osjećate,hihiPjesmica za dobro raspolozenje
Sve sam deblja svakog dana,
važna mi je samo hrana.
Svako jutro "tužna slika",
gledam odraz svoga lika
u zrcalu što ne skriva
kakva mi je perspektiva.
A posve me izda snaga
kada vidim kako vaga
ljubi brojku osamdeset.
Oh, da mi je manje deset!
Smršaviti imam želju,
ali zubi stalno melju.
Gricni tamo, gricni amo,
na trbuhu salo samo,
izbočen je k'o kupola,
ne mogu se gledat gola!
Ali to me ne ometa,
hladnjak mi je stalna meta,
a u njemu oblizeke:
kulen i njegove seke,
raznovrsne mljac - salame
što me stalno k sebi mame,
sir i pršut puni slasti,
sočni čvarci puni masti,
male slane srdelice,
salata pune zdjelice,
mješavine na sto načina,
sa začinom i bez začina;
kolačići, kruna svega,
kremice od slatkog snijega,
torte čokoladne, voćne,
miješane i vrlo sočne...
O povrću da ne velim,
uvijek mu se razveselim:
kuhaj, dinstaj, il' na lešo,
krumpirići malo rešo,
a juhice raznih boja,
mesna, posna, kako koja...
Pa još k tome onaj zvuk
kad krckaju špek i luk...
Da nabrojim sva ta jela
trebala bi knjiga cijela.
I sad evo rezultata
od kojih me muka hvata:
sad sam tusta kao guska,
haljina mi svaka uska,
da popravim izgled svoj,
uvijek nosim veći broj,
al' uzalud sebi lažem,
uzalud se često važem,
kad sva jela slasno smažem,
jer meni je dobro jelo
kao umjetničko djelo
i ono mi daje snagu,
pa nek' vaga ide k vragu!
A šiljaste mršavice,
nek' im rastu zazubice!
Nit' kuhaju, niti prže,
već dijetu stalno drže
pa onako suhoguze
uskaču u tijesne bluze,
misle da će svi muškarci,
bilo mladi, bilo starci,
buljiti u te košćobe
(ovo kažem s malko zlobe),
a pogledi muški lažni
ionako nisu važni,
važnija je dobra klopa
nego izgled "antilopa"
jer ako si kome mila,
ne smeta mu koja kila
(Lakše mi je tako reči
nego klope se odreči.)
Post je objavljen 06.02.2007. u 13:23 sati.