Kako ću bit normalna? Kako? Jutros na poslu sve je počelo kao i obično....naručila sam kavicu, otvorila novine, i počela grickat fornete od čikolade koje obožavam.....mmmmmm.....moj struk ima bit baš ih i ne preferira pa mi se opet počeo malo širit za dišpet....joj mene joj!
Uglavnom, u neki moment uliće mi neka baka u dućan i pita me imamo li mi sušilo za robu (ja inače radim u butiku ženske odjeće?!)....kažem ja baki da nemamo mi to, a ona stala kukat kao prava baba narikača iz Zelova sela...da kako, da kud će sad, da joj je 'ćer kupla nikidan u mene dva lipa po 45 kuna.....Ja sva strljiva objašnjavam baki kako to nije bilo u mene, nema šanse, a ona meni da lažen čin zinen i ko me tute smistija vako naprlitanu i ošišanu ukrivo.....U tom stadiju već sam počela šizit lagano, jer ne volin da mi se neko meće u vrizuru....Da stvar bude gora, eto ti za par minuta i 'ćer za njon.....brate mili, kad ih spariš skupa možda bi se i sastavija jedan komplet zuba, i pošteno žensko,a ali uz ta dva vokabulara, da je još dva takva-bilo bi malo za sporazumit se s njima....Počela i 'ćer ubjeđivat moju mene da je stvarno to bilo u mene, i da bože dragi, priznan ako mi je nestalo....Onda je meni izletilo da će ona nestat s lica zemlje ako me ne ostavi na miru jutros najranije....Kako sam samo falila s tim. Toliko se derala, i toliko je iz nje svega izlazilo da ja mislim da mi još butiga smrdi na bili luk i nešto šta nisam uspila dešifrirat šta bi bilo.....
Ljudi moja....
I šta san tribala....popušit priču i reć da mi je nestalo...izbacit je odmah u startu....dopustit joj da se dere na mene i komentira mi frizuru tako stručna.....pa kad kažu da je mušterija uvik u pravu....Mo'š mislit!
Post je objavljen 06.02.2007. u 11:35 sati.