Evo da se malo maknem od patnje, reko napisat ću ovaj post. To je knjiga koju trenutačno čitam. Zove se "U što vjeruje tko ne vjeruje". Zasigurno su neki od vas čuli za ovu knjigu. U njoj je opisan razgovor između Umberta Eca (ateist) i Carlo Maria Martinia (kršćanin). Zanimljivo je, vidjeti gdje se slažu takve dvije osobe ( o kraju svijeta) i gdje se razilaze (kada počinje život?). Reko ajd da vam preporučim takvo što. Inače ne znam šta bi čitao, pa ako netko ima preporuku neka mi javi. JEr lektire ne želim čitati namjerno. Odkad sam dobio onog gada od Krleže ne čita mi se lektira nijedna. Mislim, tko mi može tvrditi da je Krleža dobar pisac? To je tako dosadno i ubojito. I Filipovicz i Glembajevi su da se ubiješ. Ne znam šta ljudi vide u tome. Dobro, znam da je Filipovicz namjerno napisan tako, ali opet... Zašto nemožemo imati Murakamia za lektiru? Lektire nas uče razmišljati? Ma daj, jedino što nas nauče je ne voljeti čitati. Mislim ja volim, ali pogledajte večinu mladih. Nemogu pročitati preobražaj, a kamoli Braću Karamazov ili tako nešto. JEdnostavno nas ubiju sa svime time. A recimo kada sam pročitao od Murakamia (koji mi je i najdraži pisac) "Tvrdo kuhana zemlja čudesa i kraj svijeta" nisam mogao o ničem drugom razmišljati 2 dana. Sjećam se pročitao sam ju 31.12. i još sam za vrijeme novogodišnjeg tuluma razmišljao o tome. Nešto predivno. To preporučujem svima, bilo koju knjigu od Harukia Murakamia!!!!!!!!!! OBAVEZNO!!
Eto možda je ovo bio malo dosadnij post, al sljedeći je moja pjesma "Treptaj", pa sljedi nastavak moje pripovjesti (znači 3 dio), tko nije neka počne čitati. Negdje dole je 1. dio koji se zove "Pijan".
Ajd vidimo se. I ne još me nije prošlo, samo više ne tlačim ljude s tim...
Post je objavljen 06.02.2007. u 11:26 sati.