misli su krenule kao brzina svijetlosti koja ne ostavlja svoj znak na necijem tijelu. u trenutku analiziranja dubljeg znacenja u postupcima te i u nekim rijecima koje mozda su bile pukom recene u trenutku hvatanja misli. A mene su zavele na nihovo razmisljanje. Mozda sam sebicna jer bijezim od iskrivljenja necije dimenzije zivljenja. jer… poznati miris, poznati osijecaj tko je tu...
Jer sam vidjela u svojim razmisljanjima, u mom unutarnjem ratu, mandelu ,budu , isusa I krista. dok koludrica nije skoro svojim postupcima okoncala moje vizije svijeta u kojem zivim. Da li je to znak da bi trebala biti manje sebicna jer se borim protiv sebe (50 posto svega 50 posto nicega). spirala jos otezava moje kretanje polaganim krcanje svakog prstena moje kraljeznice.
I gledala sam svemir, I gledala sa mjesec njegovim ocima pokusavajuci shvatiti smisao svega, smisao moje izdrzljivosti. gledala sam sta sam... sve osim njega i pokusala sam sebi docarati zbog cega sam jos u igri. Luda sreca u mom srcu mi daje snage da se ne prepustim svim svojim mislima. A znam da ce biti…
on, oliti om ... cini vijecno sve u ovom svijetu iluzija boja. pa plavo, pa zuto, pa ljubicasto, te modro, pa fotografija pa... apstrakcija necijeg postajanja, necijeg prijateljstva. nije li cijeli svemir apstrakcija... koja cini sve figuruativno u visim dimenzija koje mozemo dodirivati.
cista energija naseg postajanja...
Post je objavljen 06.02.2007. u 10:44 sati.