Kažu da su Slavonija i Vinkovci zajedno s njom
naj posebnije mjesto i grad na svijetu...

Vjerujem da bi svaki građanin bilo kojeg
grada na svijetu isto rekao za svoj grad,
ali ... Vinkovci zaista zasluzuju taj "epitet"...
a zasto???
Pa … iz moje perspektive … evo zašto:
…svaki put kad me petkom ovaj
Kolodvor isparača na put ... hvata me
nostalgija ...

... cudan je to osjecaj ... dok ne poćneš odlazit
ne razmišljaš o tome što ostavljaš ...
mjesto gdje si odrastao ...

... svoju srednju školu u kojoj su ostale
za nas tada najveće tajne ...

i klupe koje sam djelila s najjačim
osobama na svijetu ...



...ljetne dane provedene s njima na
našem malom "moru" - Banji ...

...noci u kojima nas je cuvala rijeka ...

i mali parkovi prepuni nasih VELIKIH prica....

... i u samom centru grada ...
zapaljena PIK-ova zgrada koja ce neke
nase tajne zauvijek cuvati zapisane na svojim
zidovima i pamtiti bolne krikove koji su odzvanjali
daleko u noc ...

i uvijek nas podsjecati na ono što
smo prošli ...
… a prošli smo pakao …
…rat nam je opustošio grad …
a zašto smo opstali ?
jednostavno … sto god je bilo znali smo ....
da smo samo…
Zajedno jaci ...

...
Ovaj grad koji okruzuju beskrajne ravnice ...
iako ... kako kaze moja majica ...

pun je dragih ljudi ... ...
srcanih navijača ...


Nogometne nacije … 
jedini smo grad sa samo jednom navijačkom
skupinom «Ultras» …

… koja daje sve za obraz,
a obraz ne daje ni za što…

I uz pregršt poznatih lica i kojekakvih
znamenitosti ... ... Vinkovci su na kraju
samo jedan mali-veliki grad ... u kojem
mi je sve.......

I zbilja …dugo nisam razumjela ove osječaje
u sebi ...ali ... kad malo pogledam u natrag,
shvatim da sam zapravo.... zaražena Slavonijom ...
i to neizlječivo ...
«…i ne mogu to opisati,
nebi drugdje znala disati,
od tuge bi umrla,
da ne mogu žito mirisati…
… da ne vidim svog šora
ili svog sokaka,
prije nego sklopim oči,
još jednom prije mraka….
… jer tu me napravio čaća,
tu me mater slova učila…»
...i onda ti se dogode neke lijepe stvari zbog kojih
mislis ... da bi mogla .... promjeniti sredinu ...
i neka svoja razmisljanja ...

... ali ...
...na kraju ipak ...
....ono sto je u srcu ...
...ostaje...
i ne da se izbrisati ...
*NIKADA*..
jer ...
„Grad iz kojeg ja dolazim nije grad
mogućnosti, blještavila i glamura, a
mentalitet ljudi je definitivno svjetski
fenomen... prolazio sam svuda, vidio
svašta, ali još uvijek znam odakle sam
i tko sam!" (Shorty)
Post je objavljen 06.02.2007. u 09:02 sati.