Da se ne bi eventualno žalili da se previše bavim teorijskom filozofijom koja ionako većini nije zanimljiva i smatra se beskorisnom, odlučio sam se malo baciti i na praktičnu stranu filozofije, onu čiji rezultati stvarno mogu pomoći ljudima u njihovu životu. Kad malo bolje pogledam, do sad sam razrađivao epistemologiju, koja se ionako spominje samo na fakultetima, i to samo na odsjecima filozofije i ponekad psihologije, a i veliki filozofi koje sam do sada obradio usko su vezani za takva teorijska pitanja; Platon, Descartes i Hume, svi su bili aktivni u više grana i područja filozofije, ali najviše su se istakli, a sukladno tome ja sam je najdetaljnije obradio, svojom djelatnošću na području teorijske filozofije.
Pošto to područje često zamara ljude koji "čvrsto stoje na zemlji", pisat ću malo o praktičnoj filozofiji; to je ona domena koja se bavi aktualnim pitanjima koja se tiču samog ljudskog djelovanja, njegove opravdanosti i ispravnosti. Etika, antropologija i filozofija politike najpoznatije su grane praktične filozofije, iako ima još mnogo drugih koje neću sada navoditi. Ovo bi neki mogli nazvati i "korisnom" filozofijom jer nam stvarno pomaže u organizaciji svakodnevnog života; etika se bavi našim moralnim sustavom, antropologija razmišlja o pitanjima što je zapravo čovjek i kako on treba živjeti, a filozofija politike obrađuje uređenje naše društvene zajednice.
Neke će možda zbuniti što sam stavio naslov "Demokratske teorije", kad nam je nekako uvriježeno da postoji jedna teorija demokracije; fascinantno je zapravo koliko ljudi u današnje vrijeme idealiziraju demokraciju, smatraju je savršenim i iznimno pravednim društvenim uređenjem, a ja ću se potruditi da, uz vrline koje demokracije donosi, istaknem i neke od njezinih mana.
Sama riječ demokracija nastala je u doba antike spajanjem grčkih riječi demos = narod i kratos = vladavina. Dakle, mogli bi najjednostavnije reći da je demokracija vladavina naroda, tj. kada jedan narod upravlja sam sobom, umjesto da njime vlada monarh (monarhija) ili određena manjina (oligarhija). Također je bitno za početak istaknuti glavni ideal demokracije; pitajte nekog na cesti koji je glavni ideal demokracije i on će vam reći da je to vlast većine, ili vlast naroda, ili nešto slično. Ne, to je demokracija, ali nije njezin glavni ideal; jednakost je ono na čemu se demokracija temelji, na ideji da svačiji glas jednako vrijedi. Kakva korist da svi imaju pravo glasa ako glasovi jednih vrijede više od glasova drugih? Ako u grupi od 10 ljudi jedna osoba ima glas koji vrijedi 91%, a glas svake ostale osobe vrijedi samo 1%, kakva je to demokracija i kakvog smisla ima glasovanje kad je jasno da, kad bi se i svih 9 drugih složili, ne bi imali ni približno dovoljan politički utjecaj da utječu na odluke osobe čiji glas vrijedi 91%.
Prema tome, demokracija ističe tri svoje glavne teze, teze na kojima se demokracija temelji; u kasnijem tekstu ukazat ću da, iako svaka od njih na prvi pogled zvuči smisleno i opravdano, postoje primjeri koji ih oslabljuju ili ruše:
-> Svatko najbolje zna što je za njega najbolje.
-> Da bi mogli štititi vlastite interese potrebno je da svi imamo jednaka prava.
-> Najbolji način da se priječi zloupotreba političke moći jest da se ona ravnopravno podijeli.
Pustit ću kritike za kasnije i sad se vratiti na demokratske teorije; njih ima jako puno, a da ne pretjerujem u obradi koncentrirat ću se na 6 glavnih, one koje je Amy Gutman navela u svom poglavlju o demokraciji.
| 1. Schumpeterova teorija 2. Populistička teorija 3. Liberalna teorija 4. Participativna teorija 5. Socijalna teorija 6. Deliberativna teorija |
| 1. Paradoks Richarda Wollheima 2. Paradoks Anthonya Dawnsa |