Ne mora biti, a u ovom slučaju niti nije, da se radi o sustavu jezika i njegovih pravila i zakonitosti. Gramatika priče i gramatika pjesme omiljeni su naslovi iz biblioteke strukturalista. Todorov je napisao Gramatiku Dekamerona, uz koju se vezuje narativna gramatika, a zamisliv je i legitiman način na koji bi se Luhmannova semantika ljubavi dala prevesti u gramatiku.
Pod pretpostavkom da je život tekst, a jedan dan u njemu jedan odlomak, potpoglavlje ili čak pogavlje (mada moji dani više sliče rečenicama), u rani utorak slijedi strukturalna analiza moga ponedjeljka, na način koji nastoji pomiriti gramatiku kako je vide osnovno i srednjoškolski udžbenici, i kako je vidim ja:
Imenice
JASTVO - Nije homogeno, nije stalno, nije jedinstveno; kolebljiva je, fluidna kategorija, a volimo se praviti da nam je stalna i zgrabiti je kao svoju jedinu konstantu. Ako književnost oponaša život, teorija književnosti (i kulture) isti bi razorila iznutra i izvana kad bismo živjeli po njezinim uzusima. Koncept koji bih upotrijebila na kavi s Jungom, ali ne i sa susjedom.
Pridjevi
BEŠAVNO - vidjevši ovaj pridjev prvi put, nisam mu detektirala etimologiju. Kad sam pak skužila o čemu se radi, svidjelo mi se kako zvoni u glavi i na jeziku, s tim dugim, šuškavim šššš, koje se u pismu jednači po zvučnosti pa se gubi da se u govoru opet vrati. U teoriji snažno obilježen termin koji sažima esencijalističko, homogeno shvaćanje nekog pojma, a u praksi opet riječ koju gubim, zaboravljam i iznova pronalazim. Seamless. Bez šava. Bešavno.
BEZDJETNA - Lirski nesvakidašnje. Privuklo mi pozornost u ogledima o ženskoj književnosti, pa sam, osim autorica, djela i teorijskih postavki i ovu riječ zapisala na marginu.
Kolokacije
POLUSAMOHRANA MAJKA - grijeh je parafrazirati ondje gdje je primarni autor sve sjajno posložio, pa prenosim fusnotu iz knjige Tekst, tijelo, trauma Andree Zlatar: