eh, kada bi barem svaki dan bio bez losih misli...
...nekada sam voljela biti sama u stanu i mogla sam tako.... sama bi sebe uveseljavala svojim mislima i pricicama koje bi si pricala na glas, a drustvo bi vidjela drugog dana... no sada, nije vise tako... i fali mi moj osmjeh koji je uvijek nasmijavao druge... pogled i rijeci koje su svakog mogle pokrenuti.... iako sam i prije poznavala stvarnost, sada je tako dobro osjecam i.... strah me!
Post je objavljen 05.02.2007. u 23:53 sati.