Marketing
Moj ugao
Nekada davno, ne sjećam se kada, iz meni neznanih razloga stvorio sam se, ili točnije, zasvijetlio sam punim sjajem u mraku duboke i mračne praznine. Nisam znao točno gdje je to, gdje je taj prazni, hladni i mračni prostor. Nisam znao niti da sam jedan od sedmoro braće koji su, kako spoznah milionima godina kasnije, zasijali istim sjajem, istog trenutka.
Prvo čega je moje postojanje bilo svjesno bila je nevjerojatna, hladna i mračna praznina i tako bolna samoća. Ta mračna praznina je bila posuta dalekim, treperavim i interesantno sjajnim iskricama. Sjećam se da sam se vrlo dugo zabavljao pokušajima da ih prebrojim. Ne pitajte me kako sam uopće znao brojati. Jednostavno sam to, a i mnogo toga imao u svom postojanju. Mislim da su to postojanje negdje nazvali sjećanje.
Najčudnije od svega, ustanovio sam vrlo brzo da mi hladna, duboka praznina nimalo ne smeta da svojim sjećanjem dopirem i u najudaljenije njene krajeve, da osjećam i najmanje vibracije i najsitnije promjene u toj praznini. Huuu! Kako je ta praznina bila živa, promjenljiva, brza, iznenađujuća, nadasve hladna i crna ali na momente eksplozivno vatrena i topla do neizdrživosti. Još uvijek mi nije jasno kako i zašto sve to, svu tu gomilu informacija primam, upijam…
Osobito sam bio osjetljiv na vibracije koje su dolazile s neke male svjetlo-plave loptice toliko blizu isto tako male iskrice od čijeg svjetla se skoro i nije vidjela. Svaki puta kada se na toj dalekoj loptici nešto događalo činilo mi se da se moj sjaj pojačava…
…Vidiš, tamo gore onu skupinu zvijezda? Izgleda poput malenih kolica, znaš onih u kojima si ti nekada vozio tvog medu. E, to zviježđe se zove Vlašići. Najzanimljivije je, ako ih želiš dobro uočiti trebaš ih gledati krajem oka a ne direktno u njih. Vidiš onu najsjajniju, onu što veselo i treperavo, zapravo, iskričavo svijetli? Da? To ti je…
Dodatak: ... Da? To ti je... Naravno to je Alkion najsjajnija zvijezda u grupi Plejade (Vlašići).
Post je objavljen 05.02.2007. u 22:42 sati.