
Jednostavno se dogodi negdje u tebi, snažno poput erupcije vulkana, u jednom trenutku osjetim snagu lave.. u drugom mirnoću oceana.. i znam više ne mogu stajati u plićaku, moram se otisnuti na pučinu .. osjećam taj veliki val i predajem mu sve .. niti ne znam za što mijenjam ovu mirnu obalu.. čekaju li me nevere..
Ali volim vjetar koji nosi oluju.. lica okrenutog prema nebu.. nitko mi nikada nije darovao zvijezdu.. niti mjesec za moje sunce.. a još vjerujem u čuda.. i u komadić neba koji mi pripada.. i idem ga osvojiti..
Post je objavljen 05.02.2007. u 22:13 sati.