Pregled posta

PROMETNE NESREĆE MOTOCIKLISTA U 2006. GODINI

Ove godine prikaz prometnih nezgoda pišem nešto kasnije, i sa nešto oskudnijim podacima, a razlog je taj što Odjel za odnose s javnosti MUP-a RH u suradnji s analitičkim odjelom priprema opsežnu studiju koja još nije dostupna javnosti, a najavljuje se za početak slijedećeg mjeseca, pa su informacije koje su mi u ovom trenutku uspjeli dostaviti bitno oskudnije nego one što sam ih od njih zatražio.

U tekstu koji slijedi pod imenom motociklist podrazumijevam i vozače mopeda ( skutera ) i motora ( motocikala ).
Podatke koje ću ovdje prezentirati dobio sam zahvaljujući angažmanu gđe. Ane Trupeljak iz Odjela za odnose s javnosti, pa koristim priliku da joj još jednom zahvalim na vremenu koje mi je posvetila i svesrdnoj pomoći koju mi je pružila.
Prošlu godinu, ukupno gledajući, obilježio je smanjen broj poginulih u prometu u odnosu na 2004. Rezultat je to jednom djelom primjene novog Zakona o sigurnosti u prometu na cestama, ali i izgradnji i puštanju u promet novih dionica auto cesta koje su značajno odteretile neke do tada po zlu poznate prometne pravce. Time se ta crna statistika donekle približila ciljevima Programskih smjernica MUP-a RH za razdoblje od 2004. do 2007. godine, odnosno prosjeku od 12 poginulih u prometu na 100.000 stanovnika, koliki je prosjek zemalja EU. 2005. godine je u Hrvatskoj u prometu smrtno stradalo 595 ljudi ( 13,2 / 100.000 ), za razliku od 2004. ( 608 ) i 2003. ( 701 ).
Naravno, podatak koji nas motocikliste najviše zanima jest broj poginulih vozača motora i mopeda.
Prošle smo godine sa strahom otvarali novine jer su nas gotovo svakodnevno na stranicama crne kronike dočekivale vijesti o poginulim motociklistima. U razgovorima o tome baratali smo pretpostavkom da je poginulo više od 100 motociklista. Brojke su srećom ipak nešto manje, u 2005. u Hrvatskoj su smrtno stradala 82 motorista i 13 mopedista, dakle ukupno 95 osoba.
Kako su u 2004. poginula su 63 motorista i 14 mopedista, prošle godine bilježimo porast od 30,2 % poginulih motorista, i blagi pad od 7,1 % poginulih mopedista.
Podaci kojima raspolažem ne dozvoljavaju mi daljnju pouzdanu analizu uzroka tolikog porasta smrtno stradalih motorista, pa bih se za sad suzdržao od špekulacija o uzroku. Evidentan je bum prodaje motocikala posljednjih godina, no, iako nemam podatke o ukupnom broju novoregistriranih motora u 2005., do 30. 06. 2005. registrirano je točno 3884 novih motora na već postojećih 43.053, a kako se motori kupuju dobrim dijelom početkom sezone, u proljeće i početkom ljeta, za pretpostaviti je da broj novoregistriranih motora ne prelazi 15 % od ukupnog broja. Dakle, slobodno možemo pretpostaviti da toliki broj stradalih ( + 30,2 % ) nije puka posljedica povećanja broja motora na cestama. Nadam se da će podaci iz brošure MUP-a rasvijetliti tu misteriju, i da će odgovornima u MUP-u pokazati na koji način treba djelovati da se ta porazna statistika smanji i svede barem u poželjne okvire.

Evidentno je da je smanjen broj teško povrijeđenih vozača motora, unatoč velikom povećanju broja nesreća ( + 67,4 % ), i vjerujem da se to dobrim dijelom može pripisati sve većoj uporabi zaštitne opreme, što je dokaz porasta svijesti motorista o korisnosti vožnje s kacigom i ostalim dijelovima opreme, a isto tako i efikasnosti kaznene odredbe zakona za nenošenje zaštitne kacige.

Bez obzira na veliki porast broja nesreća mopeda ( + 40,4 % ) smanjen je broj poginulih a pogotovo teško ozlijeđenih vozača, što se također može pripisati pozitivnim efektima nošenja zaštitne opreme.

Podsjetimo se, u osam mjeseci 2004. godine, prije stupanja novog zakona na snagu, 62 % poginulih motorista nije koristilo kacigu, dakle, ove godine je taj postotak smanjen za 20 %. Kako je kaciga korisna vidi se u podatku da je taj postotak kod ozlijeđenih pao sa cca 70 % na 28,9 %. Još jedan očit argument u prilog upotrebe zaštitne opreme.

Ostale podatke koje sam zatražio od MUP-a morati ću pričekati, a odnose se na alkoholiziranost vozača, krivce za nesreće i još neke pokazatelje.

Kad promatramo gole brojke statistika, nekako smo skloni smo zaboraviti da se radi o ljudima. Zaboravljamo da se radi o nama samima, našim najbližima, prijateljima, poznanicima. Zaboravljamo da se radi o patnji, boli, tuzi, da ti tragični događaji nepovratno obilježavaju i mijenjaju naše živote, i to nikad na bolje.
Bez želje da moraliziram, moram ustvrditi da smo kad sjednemo na motocikl sami kovači svoje sudbine. Naravno, u velikom postotku slučajeva mi nismo odgovorni za nesreću koja se desi, ali uvijek si moramo postaviti pitanje da li je neki naš postupak ipak pridonio tome da stradamo.
Odgovor je jasan: svodi se na poznatu frazu „ cesta nije pista“, potrebu da se u prometu ponašamo defanzivno i da otvorimo oči.

skinuto sa stranice motori.hr
a evo i nekoliko slika koje ne bi voljeli da se nikom takvo nešto dogodi i za kraj "burn rubber not your soul" by bassssssist

Post je objavljen 05.02.2007. u 20:37 sati.