Imam penis. Imaginarni. A opet tako stvaran. Sastavni je dio mog života, psihičke sfere. Moj partner, suradnik, pratilac i vjerni prijatelj. Uvijek je uz mene i rado mi pomaže. Tu je kao oslonac, rame za plakanje, automatska puška, vreća za boks, siva eminencija moje opstojnosti.
Moj imaginarni kitas ima široko područje djelovanja. Neto tržišna vrijednost – neprocjenjiva. Zna nekoliko stranih jezika, informatički je pismen, ima daktilografski kurs, izuzetno je elokventan i komunikativan, orijentiran je na rad s ljudima, timski je igrač, marljiv i spreman na cjeloživotno učenje i usavršavanje.
Zaposlen je na neodređeno, sa stalnom mogućnošću napredovanja.
Trudim mu se biti dobar poslodavac, kao što je i on dobar zaposlenik.
Tako on ima klizno radno vrijeme, svakodnevni topli obrok, beneficirani radni staž, ugodnu i poticajnu radnu okolinu, česta putovanja u egzotične zemlje, stimulativna i redovita primanja te dodatne pogodnosti prema dogovoru. Ljudi smo, dogovorit ćemo se.
Uža specijalnost mu je održavanje prostorija i lokacije za sterat u njih persone koje mi dignu živac. A često to bude. Shodno tome i te prostorije se često koriste. No zahvaljujući mom zaposleniku, one su uvijek čiste, uredne i spremne da prime još i još i još kandidata. A njih fala bogu ima svakim danom sve više i više. Zadnji kandidat zvao se Život.
E pa Živote, teraj se u kurac!*
Skjuz maj serbian.
Osim te djelatnosti, moj suradnik osposobljen je i za opis mog psihičkog i fizičkog stanja.
Kao poredba za izricanje nečije inteligencije.
Kad me netko iritira.
Kad se netko ponaša van svih meni poznatih obrazaca ponašanja.
On je uvijek tu, spreman i oran za rad.
Hvala mu na tome.
Toliko sam se saživila s njim, da sam ga počela i sanjat. Ali u snu više nije bio imaginarni. Postao je sastavni tjelesni dio mene il me.
San, dakle, počinje činjenicom da sam ja muško. Al ne zovem se Duško. I ja kao takav jelte muškarac šetah po ulicama svoga grada kadli u jednom trenutku osjetih anblivblmadrfakinubitačnu bol, a di drugdje nego u predjelu polnog organa..
Evo i sad znam točno di me zabolilo i kakva je bol bila..tupa i jaka. U sredini frule. S donje strane.
Prvo sam se zgrčio, a onda je toliko postalo nepodnošljivo da sam izgubio svijest.
Sljedeća scena – ja u bolnici, dolazim k sebi, kita još uvijek boli, al malo manje. Oko mene neke sexy medicinarke, njih drei komaden. Jedna mi mjeri tlak, druga drži toplomjer, treća rašpa nokte. Uzaludno pokušavam procijedit da me boli kita i na jedvite jade upirem prstom prema bolnom području.
Nijedna tuka ne kuži šta ja hoću, i šta mi je..kad u tom trenutku u sobu ulazi četvrta medicinarka. Ne tolko sexy, al dobra za pod zub. Djeluje inteligentnije i poduzetnije i to ubrzo dokazuje. U faci malo liči na stvarnu mene. Dolazi do mene, tjera ove kokoši i na moj mig istog trena locira problem.
„No, pa da vidimo onda šta je“ – kaže odlučno.
„AAAAAA!!!“ – bolno kriknuh. Strgnuvši sa mene trenirku i gaće u jednom potezu, odlijepila ih je sa mojih prepona ko izolir traku sa usta taokinje u nekom akcionom filmu.
Odjedared me dolje lupila takva vrućina, a medicinarka je samo rekla - „Isuse Bože“...
Ja ono izbezumljen, šta, šta, pogledam daun andr i imam šta i vidit..
Sve u nekim ljuskama, krastama, pizdematerine, na mjestima krvari od ovog naglog trganja slijepljenih gaća..
Ti mater! Šta je ovo?
Medicinarka je šutke uzela pincetu i počela ordinirat po tom..
„Ha ništa“ – veli – „zarast će, zaliječit će se.. al ne i estetski, jebiga.. ostat će ožiljci.. al ne brinite, ima cura kojima to ne smeta..“
U tom trenutku opet sam izgubio svijest, end di nekst ting – probudih se. Automatski pogled dolje, huh, dobroje, sve je u redu.. Moja zdrava ružica bila je na svom mjestu..još snena i uspavana.
Fala Bogu, it voz đast a drim. Al tolko stvaran da još i sad mogu osjetit pincetu na svojim preponama.
Odmah sam išla pogledat u sanjaricu, al nisam našla ama baš ništa o promijenjenom spolu, spolnim bolestima i jebozovnim medicinskim sestrama sa pincetama.. Skeljenim trenirkama i utjecaju estetike na spolni život.
Nema niš.
Ako ko zna tumačit snove, nek se javi! Poklanjam trenirku.
I tako.
Jeste vidjeli novi broj Playboya? Ha? Ha? Aha, ste vidli! Djeva Bajna! To je tako kad znam ljude koji znaju ljude... Jebo fax, poso, čemer i jad, ovo je život! Zašto ne iskoristiti činjenicu da sam komad slasniji od reš pečenog pilećeg bataka! Već sam dobila ponude za nova snimanja..FHM, Klik, Smokvin list, Tarzan i Jane.. Samo nebo je granica! A kad se taj slasni batak osuši (hm, u što sumnjam, prije će se obložit maščobom), pobrinut ću se da se sunča na nekoj od svjecki poznatih plaža. Ne pješčanih. Pijesak voli svuda neovlašteno ulazit. A to ne volem.
To će bit idila.. More, sunce, koktel, ja i moj suradnik. Moj imaginarni laving penis.
Reče ona sa smješkom u kutu usana.
*Post je pisan zbog ove rečenice.
Post je objavljen 05.02.2007. u 19:47 sati.