Danas ću samo malo,možda i premalo po prilici nekih ljudi ,napisati jednu do dvije o prijateljima.Ja ne mogu reći da imam nekog važnog životnog iskustva s obzirom na godine...a godina nemam.Ali jednu stvar mogu reći već sada a da se može ticati svih-malo je pravih prijatelja.I onaj tko misli da ima jednog,pa i dva...neka promisli dobro...neka si uzme vremena i stane.I ako na sva pitanja o prijateljstvu odgovori u korist prijateljstva neka slobodno računa na tog frenda i opusti se..ne mora više ni tražiti...ali,uvijek ali,malo je takvih ljudi.Vjerujte mi da za ljude za koje bi dala život i u biti nikad ne bi pomislila da bi me iznevjerili a kamoli napustili,da bi upravo ti..prijatelji prvi zalupili vratima i ostavili me da sama dokučim životne puteve i njihove karte.Možda se takve stvari događaju samo meni..ali ne vjerujem.Čak sam jedan period mislila da nikome ne vjerujem..ali to ne funkcionira,to nije život,to mučenje.Nadalje prijatelje,one prave,nalazimo u najčudnijim životnim situacijama,ponekad nam budu nametnuti,ponekad ne.Ali tješi me da ih ipak ima.
Post je objavljen 05.02.2007. u 19:47 sati.